Kulturni klub

Ocjenjivanje kreativnih ljudi zamijenilo bi jedan sustav pokroviteljstva drugim.

U hvalevrijednom pokušaju da dopre do posljednjeg sela, Ministarstvo kulture prikupilo je preko 1 milijun biografija pisaca, umjetnika i izvođača iz cijele zemlje. Ali ideja da se ti izaslanici indijske kulture na festivalima u inozemstvu razvrstaju u kategorije izvanrednih, obećavajućih i čekajućih nije baš obećavajuća. Inovacija je osmišljena da ukloni monopole u kojima se čini da pojedini umjetnici uživaju, ali brisanje jednog sustava pokroviteljstva u korist drugog prilično je besmisleno. Povijesno gledano, država je bila najveći pokrovitelj umjetnosti, davala je infrastrukturu i sredstva, ali je u isto vrijeme poticala pjesnike da pjevaju svoje hvale.

Ministarstvo smatra da su birokrati najmanje pristrani suci umjetničke izvrsnosti. Zasigurno se ne može očekivati ​​da će netko imati snažno mišljenje o pitanjima koja ne uspijevaju shvatiti, ali neznanje ne može biti temelj inteligentne procjene. Tradicionalno, kreativne ljude ocjenjivali su njihovi vršnjaci. To nije siguran sustav, ali stvara konsenzuse koji se široko poštuju. Na primjer, svi koji se bave književnošću - pisci, izdavači i kritičari - znaju koji su praktičari prvog reda. Ako dominiraju festivalskim kontigentima, to je zato što je dogovoreno da su eminentni. Vlade i birokracije trebaju imati samopouzdanja da takve procjene prepuste stručnjacima i praktičarima.

Kolektivna volja umjetničkih zajednica idealno je izražena kroz autonomna tijela koja financira i organizira država, ali ih država drži van dohvata ruke. To je uloga koju su akademije stvorene da bi ispunile. Donekle su i uspjeli. Na primjer, Sahitya Akademi održava najveću indijsku književnu mrežu. Izvrsno je za ministarstvo doći i uspostaviti kontakt s nekoć krupan praktičarima, ali bi li imenovani i birokrati Mahesha Sharme mogli imati razumijevanja i stručnosti da razlikuju zlato od šljake? Ova vježba izgleda kao povratak na doba Indire Gandhi, kada su kulturni carevi i carice bili samovoljni arbitri o sudbini kreativne zajednice. Shema ministarstva kulture samo će stvoriti novu falangu careva, koja se od svojih prethodnika razlikuje ponajviše po političkoj orijentaciji. Gotovo sve umjetnosti u određenoj mjeri ovise o državnom pokroviteljstvu. Vlada koja traži njihov razvoj ne smije ih pokušavati vezati u birokratske lance. Trebalo bi, radije, skupiti hrabrosti pustiti se. Osim ako, naravno, ne želi kulturu pretvoriti u propagandni stroj.