Peti stupac: Politički stručnjaci. Stvarno?

U Gudžaratu su 2002. umrli i hindusi i muslimani, ali mi smo to nazvali pogromom i počela je demonizacija Narendre Modija.

narendra Modi, modi, premijer modi, izbori za skupštinu utar Pradeša 2017., UP ankete, izbori za skupštinu Uttarakhanda, demonetizacija, demonetizacija premijera Modija, predizborne kampanje, kabristan-shamshaan Radnice BJP-a slave pobjedu stranke na izborima za Skupštinu u Varanasiju u subotu. (Izvor: PTI Photo)

Nitko jučer nije bio značajnije poražen od nas političkih stručnjaka. Distanca između nas i biračkog tijela, koja se prvi put pokazala na općim izborima 2014., rasla je, a ne smanjivala se. Stoga ću započeti pitanjem zašto. Što se dogodilo da smo toliko udaljeni od javnog raspoloženja? Zašto se moćni TV voditelji hvale svojim 'opsežnim' putovanjima po državama vezanim za ankete, a onda predviđaju pobjede svim pogrešnim ljudima? Zašto politički dopisnici veterani koriste hrpe novinskog papira kako bi napravili potpuno pogrešna proročanstva? Nisu sretna pitanja koja se postavljaju u političkoj kolumni, ali ako političko novinarstvo u Indiji ne postane loša šala, onda se moraju postaviti.

Čini se da prva stvar koju činimo krivo je zauzimanje strane. Većina političkih stručnjaka u našoj drevnoj zemlji odgojena je na 'sekularnoj' prehrani, čiji je najvažniji sastojak prezir prema političkim vođama koji se ne stide što su hinduisti. To iskrivljuje našu viziju. Dakle, nasilje u zajednici pod vodstvom glavnog ministra BJP-a automatski se pojačava, a masakri pod 'sekularnim' čelnikom Kongresa smijenjeni. U Gudžaratu su 2002. umrli i hindusi i muslimani, ali mi smo to nazvali pogromom i počela je demonizacija Narendre Modija. 1984. dogodio se pravi pogrom. Ubijeni su samo Sikhi, ali većina političkih stručnjaka opisala je nasilje kao 'nemire protiv Sikha'.

Demonizacija Modija od strane indijskih medija bila je toliko učinkovita da su ga čelnici važnih zemalja tretirali kao da je prvi indijski političar odgovoran za organizirano etničko nasilje. Muslimanske zajednice diljem Indije progutale su ovaj mit, pa u Uttar Pradeshu, koji ima povijest strašnih nereda u zajednici, muslimani navode samo Gujarat 2002 kao razlog za mržnju prema Modiju. Na svojim putovanjima često sam pitao muslimane da li se sjećaju imena glavnih ministara koji su predsjedali užasnim nemirima u Bhagalpuru i Meerut-Maliani. Nitko nije.

Problem je također u tome što većina političkih stručnjaka i dalje vjeruje u vlastito stvaranje mitova. Modi je i dalje čudovište za nas, pa čak i ako kaže nešto što nije ‘zajedničko’, to u našim očima postaje antimuslimansko. Osobno nisam našao ništa uvredljivo u njegovom prijedlogu da bi sela trebala osigurati zemljište i za groblja i za kremaciju, ali to je postalo veliko antimuslimansko pitanje u nacionalnim medijima. Stručnjaci su o tome razmišljali tjednima u udarnom terminu. Očigledno je da nitko nije primijetio da većina Hindusa više nije spremna prihvatiti da bi trebali biti tretirani s manje državnih besplatnih naknada samo zato što nisu muslimani. U Uttar Pradeshu, činilo se da nitko nije primijetio ni to da stare jednadžbe kaste i vjere više nisu relevantne kao što su bile čak ni 2012. Još jedan razlog zašto proročanstva u udarnom terminu idu po zlu.

Naš ‘sekularizam’ toliko iskrivljuje našu viziju da smo u Uttar Pradeshu proslavili dolazak u kampanju Dimple Yadava kao da je rođena nova politička zvijezda. Dinastička demokracija je bolest koja je izravno povezana s političkom korupcijom, ali o tome se rijetko govori u udarnom terminu ili u teškim novinskim uvodnicima. Sramotno je da su Yadavi našu najveću državu pretvorili u obiteljsko imanje. Sramotno da brat glavnog ministra ponosno pozira u Lamborghiniju vrijednom više od 5 milijuna kuna kada seljani nemaju pristup pristojnim školama i bolnicama. Ali ta su pitanja ostala neprimijećena od strane većine političkih stručnjaka dok smo se raspirili o 'komunalizaciji' predizborne kampanje zbog premijerove primjedbe 'kabristan-shamshaan'.

Gdje god sam putovao tijekom ove predizborne kampanje, sretao sam mlade ljude koji su govorili o razvoju kao stvari koju su najviše željeli vidjeti u svom životu. Kada su ih pitali da objasne što su mislili, rekli su da to znači pristojan posao, pristojan dom, dobre škole za njihovu djecu i nadu da će za života vidjeti bolju, prosperitetniju Indiju. To su bile stvari o kojima smo samo usputno raspravljali mi politički stručnjaci dok smo klevetali o zlim učincima demonetizacije na najsiromašnije naše građane. Po ovoj točki moram se izjasniti krivim. Upoznao sam toliko ljudi koji su patili zbog nestanka novca preko noći da sam vjerovao da će BJP pretrpjeti gubitak glasova. Bio sam u krivu. Ako ništa drugo, čini se da mu je to išlo u prilog jer je premijeru izgledalo kao čovjeku koji je spreman riskirati svoju osobnu popularnost u svom križarskom ratu protiv korupcije.

Kad se slegne prašina na ovoj bolno dugoj izbornoj kampanji i vrati se normalnost, mi politički stručnjaci trebamo poslušati savjete koje obično dajemo gubitnicima kad dođu izborni rezultati. Introspekcija. To je ono na što trebamo provesti neko vrijeme. Novinarstvo je, kako je poznato, prvi nacrt povijesti, a posljednjih godina mi čija je odgovornost da napišemo taj prvi nacrt radimo jako loše.