Kako se Indira Gandhi borila protiv stranog suprotstavljanja hitnom stanju

Gotovo sve popularne ideje o tome zašto je Indira Gandhi pozvala na izbore ne odolijevaju dokazima da je dobro upravljala percepcijama o selidbi u stranim prijestolnicama.

Indira GandhiDana 27. lipnja 1975. Indira Gandhi poslala je personalizirane depeše nekoliko svjetskih čelnika objašnjavajući zašto je bila primorana proglasiti izvanredno stanje.

U svom članku 'Backliding and the Response' (Indian Express, 20. veljače), Christophe Jaffrelot i Pratinav Anil opisali su reakcije zapadnih urednika i kolumnista na izvanredno stanje, kao i interakcije režima Indire Gandhi sa stranim političarima i institucijama.

Dana 27. lipnja 1975. Indira Gandhi poslala je personalizirane depeše nekoliko svjetskih čelnika objašnjavajući zašto je bila primorana proglasiti izvanredno stanje. Uobičajeni refren je bio: ...Jaya Prakash Narayan se pridružio RSS-u, organizaciji koja je potaknula ubojstvo Mahatme Gandhija i koja je fanatično hinduistička...

Glavni tajnik Indire Gandhi, PN Dhar, i moj pokojni otac HY Sharada Prasad, koji je bio njezin savjetnik za informacije, osmislili su nijansirane strategije za obraćanje raznim šefovima država i vlada, istaknutim urednicima i novinarima i kreatorima međunarodnog mnijenja, kako bi se obratili svakom vođi. osobne simpatije i nesklonosti.

Izrađene su zasebne strategije za različite izborne jedinice kao što su socijalisti, ljevičari, liberali, konzervativci, zagovornici slobodne trgovine i zagovornici manjinskih prava.

Kanwar Natwar Singh, koji je bio zamjenik visokog povjerenika u Ujedinjenom Kraljevstvu, napisao je mom ocu: Znam što reći našim kritičarima. No, puno je teže objasniti Hitnu našim prijateljima.

Moj otac je odgovorio Natwaru Singhu u srpnju 1975.: …Kada govorimo o našoj političkoj strukturi ili ciljevima, ljevičari govore samo o socijalizmu, anglo-američko-europski liberali samo o pluralističkoj demokraciji…Nijedna skupina ne pridaje veliku važnost sekularizmu…Kardinal greška JP-a i tvrtke bila je predati kontrolu RSS-u….Nitko pri svom razumu nikada ne može reći da oporbena fronta predvođena RSS-om može sačuvati sustav utemeljen na vjerskoj toleranciji i jednakosti…

U srpnju 1975. Indira Gandhi dala je intervjue Sunday Timesu i The Observeru iz Londona.

Jaffrelot i Anil ispravno su izjavili da je britanska potpora bila dvostranačka, od laburističke ljevice do torijevske desnice. Osim svojih starih i jakih veza s borcima vladajuće Laburističke stranke, Indira Gandhi je došla do konzervativnih čelnika kao što su Harold MacMillan, Earl Alec Douglas Home i Edward Heath, te je pozvala Margaret Thatcher da posjeti Indiju.

Tijekom sastanka s Margaret Thatcher u Delhiju u rujnu 1976., Indira Gandhi snažno je branila Hitnu situaciju. Thatcher je tada javno izjavila da je hitno stanje pomoglo Indiji da se izbori s visokom inflacijom usred svjetske recesije.

I britanski premijer Harold Wilson i njegov nasljednik James Callaghan cijenili su čimbenike koji su natjerali Indiru Gandhi da proglasi izvanredno stanje, a britansko ministarstvo vanjskih poslova je izjavilo: Autoritarni režim je bolje opremljen od demokracije za provođenje reformi koje su potrebne u Indija.

Barunica Jennie Lee, udovica Aneurin Bevan i bivša ministrica rada, održala je uzbudljiv govor u Domu lordova: .. Ne vidim kako je premijerka Indira Gandhi mogla učiniti išta osim proglasiti izvanredno stanje kako bi imala jak središnja vlada… Svatko tko ima osjećaj za povijest i suosjećanje pratit će s najvećom simpatijom što ova izuzetno hrabra i hrabra žena pokušava učiniti za narod svoje zemlje…

Po povratku iz Indije, vodeći zastupnik Laburističke stranke Julius Silverman izjavio je u Donjem domu: Tijekom mog posjeta Indiji nisam vidio nikakve znakove totalitarizma. Ne sumnjam da će Indija ostati demokratska zemlja. Guardian je 2. kolovoza 1976. objavio dugačko izvješće pod naslovom: Carica vlada vrhovnom.

Jedine vodeće britanske javne osobe koje su oštro kritizirale izvanredno stanje bili su lord Louis Mountbatten i lord Fenner Brockway. Mountbattenovi prigovori bili su zato što su njegovi kraljevski prijatelji bili zatvoreni, posebno Maharani Gayatri Devi iz Jaipura i Rajmata Vijaya Raje Scindia iz Gwaliora.

Godine 1974. Indira Gandhi je zamolila lorda Fennera Brockwaya rođenog u Kolkati, koji je bio blizak i Jawaharlalu Nehruu i Jayi Prakashu Narayanu, da posreduje između nje i JP-a. To je bilo nakon što su pregovori koje su PN Dhar i moj otac vodili s JP morali naglo prekinuti nakon što je Saeed Naqvi objavio njihove detalje u The Statesmanu.

Brockway je savjetovao JP da prihvati velikodušne uvjete Indire Gandhi, ali JP je neobjašnjivo odbio. Međutim, nakon što je JP uhićen, Brockway je javno osudio Indiru Gandhi i vodio kampanju za JP-ovo puštanje na slobodu.

Jaffrelot i Anil su se osvrnuli na Indiru Gandhi koja je uskratila dopuštenje Socijalističkoj internacionali da pošalje delegaciju u kojoj je bio i Willy Brandt, a osvrnuli su se i na kritike Brune Kreiskyja i Olofa Palmea. Navodno su izdane usmene naredbe da se George Fernandes ubije čim ga je policija uhvatila. No, policajac koji je zarobio Fernandesa u Kalkuti 10. lipnja 1976. inzistirao je na tome da napiše naredbu od same Indire Gandhi. Socijalistički državnici poput Willyja Brandta, Bruna Kreiskyja, Olofa Palmea i Michaela Mackintosha Foota, koji su svi bili obožavatelji Jawaharlala Nehrua, apelirali su na nju u ime Georgea Fernandesa. Kao odgovor, poslala im je obavještajna izvješća o masovnom nasilju koje je George Fernandes planirao u cijeloj zemlji, i dalje im je dala audio snimke njegovih interakcija sa stranim obavještajnim agencijama, uključujući i njegovo traženje sredstava od obavještajnih službenika Willyja Brandta.

Michael Foot, koji je sebe smatrao starijim bratom Indire Gandhi i koji je imao hrabrosti s njom iskreno razgovarati, proveo je nekoliko dana u Indiji u listopadu 1976.

Foot, koji je tada bio lord predsjednik Vijeća i čelnik Donjeg doma, apelirao je na nju da oslobodi Georgea Fernandesa, a on joj je rekao nekoliko oštrih istina o programima sterilizacije Sanjaya Gandhija, kao io političkim zatvorenicima i cenzuri tiska (moj na tim sastancima bio je prisutan otac koji je dobro poznavao Foota).

Indira Gandhi je strpljivo čula Foota, ali nije se obvezala na ukidanje Hitne pomoći. Odlučno je rekla Footu da će se Georgeu Fernandesu morati suditi po optužbama za terorizam i izdaju.

Foot je provela nekoliko sati naglašavajući ideale Jawaharlala Nehrua, zaključivši je podsjetivši je na ono što joj je otac savjetovao u mladosti: Budi hrabra, a sve ostalo slijedi. Ako ste hrabri, nećete se bojati i nećete učiniti ništa čega se sramite.

Unatoč tome što ga je netko odbio s kim je dijelio blizak bratski odnos, Michael Foot je pisao mom ocu ubrzo nakon što se vratio u Ujedinjeno Kraljevstvo: …Crosland (CAR Crosland je bio ministar vanjskih poslova) rekao mi je da Indira nikada neće raspisati nove demokratske izbore , kada sam bio siguran da bi ona učinila upravo to čak i ako bi njezine vlastite nade u pobjedu bile pomućene...

Jaffrelot i Anil govorili su o tome kako se američka vlada okrenula protiv hitnog stanja pod pritiskom američkih medija, te su dodali: Još u kolovozu 1975. predsjednik Ford otkazao je posjet Indiji, rekavši: 'Stvarno je vrlo tužno da 600 milijuna ljudi ima izgubili ono što su imali od sredine 1940-ih'.

Zapravo, Indira Gandhi je bila u stalnom kontaktu s vodećim republikancima poput potpredsjednika Nelsona Rockefellera, senatora Charlesa Percyja, senatora Howarda Bakera i senatora Boba Dolea, kao i s istaknutim demokratima kao što je klan Kennedy, bivši potpredsjednik Hubert Humphrey, Senator Mike Mansfield i senator Robert Byrd.

Indira Gandhi je željela određene obveze i uvjeravanja u vezi s aktivnostima CIA-e u Indiji, što Fordova administracija nije bila spremna dati. Od svojih je obavještajnih službenika dobila vjerodostojne dokaze da je CIA prodrla u osobe bliske Sanjayu Gandhiju.

Jaffrelot i Anil spomenuli su 80 istaknutih Amerikanaca koji su potpisali zajednički apel u New York Timesu u ožujku 1976., pozivajući na obnovu građanskih sloboda. Moj otac je sastavljao pisma Indire Gandhi izdavaču Arthuru Ochsu Sulzbergeru i uredniku Abrahamu M Rosenthalu iz New York Timesa. Dana 4. travnja 1976. New York Times objavio je glavni članak J. Anthonyja Lukasa pod naslovom: Indija je kao što to čini Indira. Moj otac je sastavio dugačka personalizirana pisma Indire Gandhi svakom od osamdeset američkih potpisnika. Arthur Ashe, Joan Baez, Ralph Ellison, John Updike, Norman Mailer, Milton Singer, Arthur M Schlesinger, Allen Ginsberg, Noam Chomsky, Francine Frankel, Linus Pauling itd. svi su hvaljeni do najsitnijih detalja za svoja nedavna postignuća. Umjesto da im prigovaraju zbog potpisivanja apela, pohvaljeni su zbog njihove društvene savjesti i pozvani da dođu u Indiju kako bi sami procijenili situaciju.

Naivna je izjava Jaffrelota i Anila da je Ramachandra Guha zasigurno na nečemu u svojim nagađanjima da je oštro izvještavanje Bernarda Levina u London Timesu u posljednjem tromjesečju 1976. pomoglo uvjeriti gospođu Gandhi da otkaže Hitnu pomoć.

Kad je vlastoljubno odbacila predsjednike i premijere, nategnuto je da bi je kolumnisti mišljenja natjerali da promijeni mišljenje.

Gotovo sve popularne ideje o tome zašto je Indira Gandhi pozvala na izbore ne odolijevaju dokazima.

U drugom tjednu studenog 1976. Indira Gandhi rekla je svom glavnom tajniku PN Dharu i mom ocu HY Sharadi Prasadu, koji je bio njezin savjetnik za informacije: Ukinut ću izvanredno stanje i raspisati izbore. Znam da ću izgubiti, ali ovo je nešto što apsolutno moram učiniti. I zagonetno je dodala: Bit će olakšanje ako izgubim, apsolutno olakšanje.

Ali sve dok nije dala svoju najavu na All India Radio 18. siječnja 1977., pazila je da nitko u njezinoj kongresnoj stranci nije imao ni najmanje naznake. Posebno je pazila da njezin sin Sanjay Gandhi drži u mraku; saznao je tek iz njezina radijskog prijenosa, a s njom je imao ljuti obračun.

(Pisac, bivši student Carnegie Mellona i Indian Institute of Technology Kanpur, je tehnološki konzultant i obrambeni analitičar)