Neću raditi jogu sutra

Neću dopustiti da mi vlada diktira izbor fitnessa, pogotovo ako je povezan s religijom, nacionalizmom i domoljubljem

dan yoge, međunarodni dan joge, 21. lipnja dan joge, spicejet yoga, yoga in spicejet let, spicejet fly yoga, Isha foundation yoga, Spicejet isha foundation yoga, pripreme za dan yoge, PM Modi yoga dan, yoga vijesti, vijesti iz Indije, najnovije vijesti , vrhunske pričeUvredljivo je i za praksu i za praktičara da se to spusti na ovaj način. A nametati ga onima koji se ne žele baviti jogom ili ih to ne zanima je gore. (Ilustracija: C R Sasikumar)

Moj prvi ozbiljan i trajan susret s jogom dogodio se u Colombu, Šri Lanka, u veličanstvenoj zgradi nekadašnje Imperial Bank, sada State Bank of India, koliko god može biti ne-ašramski. Bila je to 2001. godina. Narendra Modi, koji će kasnije te godine postati glavni ministar Gudžarata, još nije bio poznato ime. A baba Ramdev nije bio nigdje na horizontu.

U velikoj dvorani s visokim stropom, gdje su se zaposlenici banke mučili nad knjigama pod dugogodišnjim obožavateljima iz drugog doba, upitao sam jednog od menadžera, Indijca iz Bangalorea, kako je uspio izgledati tako svježe čak i na kraju naporan dan. Suryanamaskars, rekao je. Trebao bi ga isprobati. Radim 12 svaki dan, i osjećam se lagano kao idli. Šest setova prije nego što je odveo kćer u školu i šest nakon što se vratio. Za vezanje nisu bile potrebne minute. Njegova supruga, uspješna praktičarka joge i učiteljica, poučavat će me od sljedećeg tjedna.

Međunarodni dan joge

  • Guverner Nagalanda PB Acharya: Yoga je znanost, a ne religija
  • Dan joge pokazao je vjerske podjele Indije: kineski think tank
  • Kongres će premjestiti EC umjesto Amit Shaha kao glavnog gosta na svečanosti Dana yoge
  • Događaj CR’s Yoga Day: Nema vježbe za sudionike
  • Kako bi nadoknadila Ram Madhav tweet, Vlada se ispričava Hamidu Ansariju

Bio je to dvotjedni tečaj, u njihovoj terasi na vrhu zgrade, s panoramskim pogledom na luku Colombo. Svako jutro sam se pojavljivao u 7 sati, s posebnom dozvolom za ulazak u tadašnju zonu visoke sigurnosti s više kontrolnih točaka i vojnicima koji su lajali tražeći osobnu iskaznicu. Kuća predsjednika Šri Lanke bila je dvije minute hoda od banke. Po sat vremena svaki dan sljedećih 15 dana (isključujući vikende) podučavala me osnovama - tehnikama disanja, stojećem i sjedećem položaju, kao i ležećim - na njihovom tepihu s čistom bijelom plahtom. Nekih dana sam se dopuštao nagovoriti da ostanem na doručku - dosai ili pesarattu - preko kojeg bi muž i žena pričali priče o jogi.

Ona je spasila suryanamaskare posljednja dva dana. Sama gracioznost pokreta dok je jedno držanje prelazilo u drugo u nizu od 12 zauvijek me zakačilo. Sljedeće godine sam prvi put vidio prostirku za jogu u supermarketu u Sjedinjenim Državama. Bio je za 15 dolara i odmah sam ga kupio. Sljedećih 10 mjeseci, u kampusu Ivy League na istočnoj obali, naučio sam više joge od Kanađanke koja se školovala za učiteljicu i očajnički je tražila studente koji će vježbati svoje stvari.

Zelena gumena prostirka bila je dragocjena imovina kada sam se vratio u Indiju 2003. Već su postojali duboki otisci stopala gdje sam izbacio suryanamaskare na čelu strunjače, i niz tragova prstiju na njegovom podnožju, gdje sam gurnuo svoja stopala natrag kroz mojih 12 setova. Držao sam se za strunjaču, moleći se za njezin opstanak, čak i dok sam tražio zamjenu u Chennaiju, koju sam našao tek četiri godine kasnije. Od tada sam spalio više prostirki za jogu nego što se mogu sjetiti. Sve vrijeme sam nastavio učiti. U Pakistanu je moja učiteljica bila Švicarka, predana praktičarka koja je kasnije otputovala u Chennai kako bi pohađala tečajeve u Krishnamacharya Yoga Mandiram. Neki od ostalih učenika u njezinu razredu bile su Pakistanke. U svoju praksu i poučavanje donijela je preciznost i savršenstvo koje je bilo vrlo švicarsko.

U studiju za jogu u Chennaiju, odradio sam 108 suryanamaskara rano na Novu godinu, te opet na ljetni solsticij te godine, s 50-ak drugih ljudi različitog porijekla. Zajedno smo vježbali dva mjeseca. Probao sam i nekoliko predavanja od sina velikog Krishnamacharye, T.K.V. Desikachar, bez stida iskoristivši to što mi je susjed. Jogu sam ponekad kombinirala s pilatesom, a ponekad i s režimom trčanja. Često se nađem kako se sklapam u padmasani gotovo nehotice.

Ali 21. lipnja ne idem ni blizu svoje prostirke za jogu — jer neću imati da premijer ili vlada Indije, ili bilo koji političar, diktiraju moje fitnes (ili wellness, ako želite) izbore tog dana ili bilo kojeg drugog druge, pogotovo ako će ih, otvoreno ili podmuklo, povezati s religijom, nacionalizmom, domoljubljem i moralom. Uvredljivo je i za prakticiranje joge i za praktikanta da se ona spusti na ovaj način. A nametati je onima koji to ne žele ili nemaju interesa za to je još gore, jer to samo može donijeti lošu reputaciju yogi, kao što je imala posljednjih nekoliko tjedana, i pretvoriti nešto korisno u pitanje koje izaziva podjele.

Joga je procvjetala diljem svijeta mnogo prije nego što je Modi odlučio da će je popularizirati. Neki od najposvećenijih učitelja joge nalaze se u SAD-u, gdje je njeno učenje bilo traženo od 1960-ih ili čak ranije, nakon što je maestro violine Yehudi Menuhin predstavio legendarni B.K.S. Iyengar svojim prijateljima, desetljećima prije nego što je Indija iz urbane srednje klase to otkrila na TV-u s Ramdevom. U Kini ljudi prakticiraju jogu najmanje dva desetljeća. Kada je Iyengar tamo posjetio prije nekoliko godina, bio je zapanjen koliko ima sljedbenika. Joga nikada nije trebala dan koji je UN proglasio posebnim ili međunarodno priznatim. Pokušaj premijera Modija da uzurpira jogu kao jedan od njegovih diplomatskih udara za indijsku meku moć prava je iluzija. Jogiji to znaju.

nirupama.subramanian@expressindia.com