Indijski jadi su preplavljeni. Pa zašto ljudi gladuju?

Uz niske i neizvjesne prihode, obitelji ovisne o neformalnoj ekonomiji nemaju osiguran pristup adekvatnoj i hranjivoj hrani. Pandemija je samo pogoršala ovaj dugogodišnji problem.

Broj osoba koje se suočavaju s umjerenom do teškom nesigurnošću hrane porastao je za oko 9,7 milijuna od izbijanja Covida. (Fotografija datoteke)

Indija je bila dom najvećem broju pothranjenih ljudi na svijetu čak i prije pandemije Covid-19. Najnovije izdanje izvješća o stanju sigurnosti hrane i prehrane u svijetu (SOFI), koje je zajedno objavilo pet organizacija UN-a u srpnju, otkriva da su pandemija i neuspjeh države u borbi protiv njezinih učinaka doveli do značajnog povećanja u rasprostranjenosti gladi i nesigurnosti hrane u zemlji.

Prema podacima predstavljenim u izvješću, prevalencija umjerene do teške nesigurnosti hrane u Indiji porasla je za oko 6,8 postotnih bodova u 2018-20. U apsolutnom iznosu, broj osoba koje se suočavaju s umjerenom do teškom nesigurnošću hrane porastao je za oko 9,7 milijuna od izbijanja Covida. Ironija je da se to dogodilo kada je vlada imala neviđenih 100 milijuna tona žitarica za hranu u svojim zalihama – što je više od zaliha hrane bilo koje zemlje. Zemlja s najvećim zalihama žitarica na svijetu - 120 milijuna tona od 1. srpnja 2021. - čini četvrtinu svjetske populacije koja nije sigurna u hranu. Procjene pokazuju da se 2020. više od 237 milijuna ljudi globalno borilo s nesigurnošću hrane, što je povećanje od oko 32 milijuna u odnosu na 2019. Samo na južnu Aziju otpada 36 posto globalne nesigurnosti hrane.

Procjene o nesigurnosti hrane predstavljene u izvješću SOFI-ja temelje se na dva globalno prihvaćena pokazatelja nesigurnosti hrane: Prevalencija pothranjenosti (PoU), koja procjenjuje udio ljudi koji pate od kroničnog nedostatka kalorija, i novije razvijenom iskustvu indikator pod nazivom Prevalencija umjerene i teške nesigurnosti hrane (PMSFI).

Procjene PoU temelje se na procjenama opskrbe hranom po glavi stanovnika i parametara distribucije procijenjenim korištenjem nacionalnih istraživanja potrošnje. Međutim, budući da podaci iz istraživanja potrošnje nisu dostupni svake godine, oni se ažuriraju samo jednom u nekoliko godina. U međuvremenu, PoU samo bilježi promjene u prosječnoj opskrbi hranom po glavi stanovnika i nije dovoljno osjetljiv da na odgovarajući način uhvati nedavne poremećaje poput onih uzrokovanih pandemijom. Budući da je ukupna opskrba hranom bila donekle otporna unatoč pandemiji, a istraživanja o potrošnji nisu provela većina zemalja, uključujući Indiju, povećanje prevalencije gladi zarobljeno je PoU - s 14 posto u 2019. na 15,3 posto u 2020. za Indiju - vjerojatno će biti podcjenjivanje.

S druge strane, procjene PMSFI temelje se na podacima prikupljenim anketama koje pokušavaju uhvatiti iskustva ljudi s nesigurnošću hrane (kao što je manje hrane, modificiranje prehrane kako bi jeli jeftiniju hranu, preskakanje obroka i jedenje manje od adekvatne hrane zbog nedostatka novca ili drugi resursi). FAO povjerava Gallup-u prikupljanje podataka o ljestvici iskustva nesigurnosti hrane (FIES), na temelju koje se procjenjuje PMSFI. Za razliku od istraživanja nacionalne potrošnje, Gallup World Poll, godišnje svjetsko istraživanje, također je provedeno 2020-21.

Procjene PMSFI-ja predstavljene u izvješću posebno su važne jer od izbijanja pandemije indijska vlada nije poduzela nikakvu službenu procjenu nesigurnosti hrane u zemlji. U ovoj situaciji, temeljene na nacionalno-reprezentativnom istraživanju, procjene PMFSI-ja su jedine važeće i pouzdane procjene na nacionalnoj razini dostupne o utjecaju pandemije na nesigurnost hrane u Indiji. Posljednji krug istraživanja, na kojem se temelje procjene PMSFI-a, proveden je od početka 2020. do početka 2021. godine, čime je omogućena temeljita procjena utjecaja pandemije na prehrambenu sigurnost ljudi.

Također se može spomenuti da vlada ne samo da nije provela vlastitu potrošnju ili istraživanje sigurnosti hrane, nego ne odobrava objavljivanje rezultata temeljenih na svjetskoj anketi Gallup. Zbog toga se procjene za Indiju ne objavljuju u izvješćima SOFI-ja. Međutim, oni se još uvijek mogu dobiti neizravno jer su podaci prikazani za južnu Aziju i za južnu Aziju (isključujući Indiju). Procjene za Indiju mogu se dobiti usporedbom ova dva skupa podataka.

Tako izvedene procjene PMSFI-ja pokazuju da je u Indiji 2019. bilo oko 43 milijuna ljudi s umjerenom do teškom nesigurnošću hrane. Kao rezultat poremećaja povezanih s pandemijom, to se povećalo na 52 milijuna u jednoj godini. Što se tiče stope prevalencije, umjerena do teška nesigurnost hrane porasla je s oko 31,6 posto u 2019. na 38,4 posto u 2021.

Unatoč tome što je samodostatna u proizvodnji glavnih prehrambenih proizvoda, problemi gladi i nesigurnosti hrane ozbiljni su u Indiji zbog raširenih ekonomskih problema, visoke nezaposlenosti i visoke razine nejednakosti. Velik udio siromašnih ovisi o neformalnoj ekonomiji u kojoj su prihodi preniski i nesigurni. Stope nezaposlenosti su naglo porasle tijekom posljednjih nekoliko godina. Visoke (i fluktuirajuće) cijene hrane, smanjenje javnih ulaganja i gospodarsko usporavanje pogoršali su nevolje među radničkom klasom i seljaštvom. Uz niske i neizvjesne prihode, obitelji ovisne o neformalnoj ekonomiji nemaju osiguran pristup adekvatnoj i hranjivoj hrani. Ovi dugogodišnji problemi su se pogoršali prošle godine zbog nedostatka priprema za suočavanje s pandemijom.

Oštar porast nesigurnosti hrane ukazuje na hitnu potrebu da vlada uspostavi sustave za redovito praćenje stanja sigurnosti hrane u zemlji i da univerzalizira pristup sustavu javne distribucije, barem tijekom pandemije. Svima, bez obzira na to ima li karticu ili ne, treba dopustiti da uzimaju subvencionirano žito iz dućana. S gotovo 120 milijuna tona žitarica koje trenutno leži na vladi, to ne zahtijeva gotovo nikakva dodatna sredstva.

Ova se kolumna prvi put pojavila u tiskanom izdanju 6. kolovoza 2021. pod naslovom 'Stanje nesigurnosti hrane'. Spisateljica je znanstvenica u Centru za ekonomske studije i planiranje JNU.