Stvaranje države otkupnine

• Kategorija: Kolumne

Otmica Warrena Weinsteina, kojeg je kasnije ubio američki dron, dio je obrasca širenja u Pakistanu.

Weinstein je otet tri mjeseca nakon što su američke mornaričke SEAL-ove izvršile prepad na kompleks u Abbottabadu i ubili Osamu bin Ladena.

Američki predsjednik Barack Obama izjavio je 22. travnja da mu je žao što je dron nehotice ubio dva taoca u siječnju 2015., jednog talijanskog, a drugog američkog državljanina, dok je gađao vođu al-Qaide u plemenskim područjima Pakistana. Obećao je da će obeštetiti ožalošćene obitelji. Sedamdesetogodišnji Amerikanac Warren Weinstein bio je dobro razglašena žrtva pokupljena u Lahoreu 2011., dok je Giovanni Lo Porto otet od Multana. Obojica su bili humanitarni radnici. Obama bi također trebao kompenzirati Weinsteinovoj obitelji za 2.50.000 dolara koje su platili kao otkupninu al-Qaidi preko pakistanske treće strane koja nije uspjela isporučiti.

Warren Weinstein iz Rockvillea u Marylandu bio je stalni profesor političkih znanosti na Državnom sveučilištu New York u Oswegu 1970-ih. Nakon što je napustio podučavanje, Weinstein se pridružio Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID) i postao državni direktor za Pakistan za J.E. Austin Associates, razvojnog izvođača za američku vladu.

Nakon Weinsteinova zarobljavanja u srpnju 2011., dva automobila i motor korišteni su za otmicu sina bivšeg guvernera Punjaba Salmaana Taseera - koji je ranije ubijen - iz područja Gulberga u Lahoreu, u kolovozu, dok je bio na putu za ured. Grad je zahvatila panika jer se radilo o otmici visokog profila. U veljači 2011., Lahore je vidio zeta bivšeg predsjednika Zajedničkog odbora načelnika stožera (CJCSC), generala Tariqa Majida, kojeg su pokupili isti otmičari. (Nekako je pušten nakon moguće isplate otkupnine.) Lo Porto, koji radi na projektu pitke vode u Multanu nakon poplava, također je bio povučen, ali mediji su to jedva primijetili.

Majidov zet, Amir Malik, bio je uspješan poslovni čovjek. Pokupio ga je Lashkar-e-Jhangvi (LeJ), saveznik čije se ime pojavljuje na zastavi Al-Qaede zajedno s onima Jandullaha i Talibana. Teroristička grupa zasigurno je htjela - preko Malika - komunicirati s pakistanskom vojskom. Nakon izlaska iz zatvora šefa LeJ-a, Malika Ishaqa, u svibnju 2012., možda je bio pripremljen teren za rasplet drame o otmici.

Weinstein je zapravo otet tri mjeseca nakon što su američke mornaričke SEAL-ove izvršile prepad na kompleks u Abbottabadu i ubili vođu al-Qaide Osamu bin Ladena. Tadašnji zapovjednik vojske, general Ashfaq Kayani, bio je loše raspoložen i započeo je potragu za američkim agentima za koje se kaže da idu okolo i uništavaju unutarnju sigurnost Pakistana pod krinkom ubojica iz Blackwatera. Tadašnja ministrica prava Punjaba, Rana Sanaullah, imala je najviše otkopčanih usta u pokrajini i pozvala je na salvu optuživanja oporbene Pakistanske narodne stranke, zamagljujući to pitanje međusobnim optuživanjem. Rana Sahib mu je stavio nogu u usta riskirajući nagađanje tko je mogao oteti Amerikanca iz Lahoreovog Model Towna. Došao je na TV i iznio mišljenje da je Warren Weinstein u Pakistanu mogao raditi stvari koje je radio CIA-in izvođač Raymond Davis, ubivši troje ljudi na cesti u Lahoreu. Nikakva logika ne može razotkriti zašto je to rekao, osim ako nije bio zadovoljan što su agenta CIA-e oteli prijateljski nastrojeni teroristi.

Zatim je ekonomist koji je pisao u The Express Tribuneu (26. kolovoza 2011.) razjasnio status Amerikanca: dr. Warren Weinstein, koji je vodio projekt Pakistanske inicijative za strateški razvoj i konkurentnost (Pisdac), vrlo je poznata figura u sklopu pakistanske pomoći i razvojne zajednice. U okviru projekta Pisdac, Weinstein je nadgledao strateške intervencije u sektorima mljekarstva, dragulja, mramora i granita u Pakistanu, što je rezultiralo osnivanjem tvrtki kao što su Pakistan Stone Development Company i Pakistan Dairy Development Company.

Al-Qaeda je konačno objavila svoje uvjete. Ayman al-Zawahiri objavio je video u kojem kaže da će Weinstein biti pušten ako SAD zaustave napade dronovima u Afganistanu, Pakistanu, Jemenu i Somaliji i oslobode zatvorenike koji se drže u Guantanamu Bayu. Kao rezultat Kayanijeve tolerancije prema teroristima povezanim s Al-Qaidom, Pakistan je držao otvorenu liniju komunikacije, a Weinsteinova obitelj koristila je Islamabad kako bi ga opskrbila tabletama za srce koje su mu bile potrebne za preživljavanje.

Pakistan je bio primatelj američke potpore za pomoć u borbi protiv terorizma; ali zapravo se vodio tajni rat protiv Amerike kod kuće. Gallupove ankete pokazale su da više od 80 posto Pakistanaca mrzi Ameriku. A Al-Qaeda i njeni sluge iskoristili su situaciju, dodatno zahtijevajući oslobađanje agenta Al-Qaide, Aafiye Siddiquija, koji je u SAD-u odslužio 83-godišnju kaznu. Siddiqui je toliko popularna u Pakistanu da se političke stranke natječu jedna s drugom da bi bile njezine zagovornice. Al-Qaeda gleda, upitno se smiješeći.

Amir Mir, pišući u The News (27. travnja 2015.), otkrio je da su Weinsteina 2011. oteli i prodali Al-Qaidi u Sjevernom Vaziristanu od strane dvojice članova LeJ-a — Uzbekistanske braće Mohammada Ali Uzbeka i Naimatullaha Uzbeka — koji su pripadali Islamskom pokretu Uzbekistana (IMU), koji je sada povezan s Daeshom ili Islamskom državom (IS). Obojicu su uhvatile pakistanske vlasti, koje vjeruju da su u srodstvu s Tahirom Yuldashevim, bivšim vođom IMU-a, ubijenim u napadu dronom CIA-e u pakistanskim plemenskim regijama 2009. Uzbeci su očito prvo uzeli 2.50.000 dolara od Weinsteinovih, a zatim prodao žrtvu još boljoj al-Qaidi za veću svotu.

Uzbekistanci, koji su sada uhićeni, nosili su prave pakistanske putovnice i nacionalne osobne iskaznice. Oni su zahtijevali

oslobađanje 25 militanata (svi Pakistanci, osim osam Afganistanaca) i 4 milijarde Rs kao otkupnina za oslobađanje Ali Haidera Gilanija, sina bivšeg premijera Yousafa Raze Gillanija. Svojim zahtjevima dodali su puštanje Mumtaza Qadrija - sada osuđenog na smrt zbog ubojstva Salmaana Taseera - plus milijardu rupija za Taseerovog sina. Prošlog mjeseca Haider Gillani razgovarao je sa svojim ocem telefonom s nepoznate lokacije i rekao da je s njim sve u redu.

Pakistan je neobičnost u islamskom svijetu. Ovo je jedina muslimanska zemlja u kojoj su mediji slobodni i gdje novinari ginu zalutajući u sive zone u kojima se država suočava s terorom. Muslimanski um u Pakistanu, kao i drugdje, je dvodoman. Postoji dio koji vjeruje u zavjere i komunicira na urdu; postoji još jedan koji je racionalan i koristi engleski jezik, koji nije pogodan za tkanje zavjera. Samoprezir koji se svakodnevno viđa u medijima duguje se ovoj podjeli nacionalnog uma.

Ideologija je prisilna i obično proizvodi ujednačenost uma, što se pokazalo u Sovjetskom Savezu. Među muslimanima proizvodi moć da se ne slažu s profesionalnim starijim osobama na temelju uvjerenja ideologije. Sovjetski čovjek je poslušao. Muslimanski vjernik može biti neposlušan na temelju razlike u strogosti vjere. Sunitski vojnik ili časnik može biti neposlušan nakon što osjeti superiornu ideologiju u Al-Qaedi, Talibanima i IS-u, jednostavno zato što su tvrdokorniji. Iako su sve ideologije bile prisilne, s vremenom su također imale tendenciju da izgube svoj intenzitet. Ali vjera islama s vremenom postaje sve tvrdokornija. Čini se da to dokazuje Pakistan, od Jinnaha do Zie.

Pisac je konzultantski urednik, 'Newsweek Pakistan'.