Općinski proračuni mogu stvarno promijeniti živote građana. Evo kako.

Dokazi upućuju na to da sudjelovanje građana u izradi proračuna i bliži angažman u praćenju građanskih radova rezultira boljim ishodima i manje curenja.

Državni proračuni također dobivaju određeni stupanj pažnje i pokrivenosti, iako daleko manje od proračuna Unije.

Budžetska sezona je pred nama. Proračun Unije, u kojem se izlažu prijedlozi i rashodi indijske vlade, godišnja je tema u Parlamentu 1. veljače. O njemu se opširno izvještava – zapravo, dovodi do ludila i TV i tiskane medije. Ceremonija halwa u Sjevernom bloku povodom obilježavanja proračuna koji se šalje u tiskanje, bez obzira na to nosi li ministrica financija svoje proračunske papire u aktovci ili u bahi khati, koje pjesnike na kojim je jezicima citira, itd. prate tiskani i TV mediji .

Oko 30 državnih vlada predstavlja svoje proračune u odgovarajućim državnim skupštinama općenito tijekom veljače ili ožujka. Državni proračuni također dobivaju određeni stupanj pažnje i pokrivenosti, iako daleko manje od proračuna Unije.

No, proračuni koji su nama, našim roditeljima, djeci, prijateljima i kolegama najvažniji su gradski ili općinski proračuni. Ironično, oni dobivaju malo ili nimalo pažnje u medijima, osim užurbanog, prolaznog izvještavanja na mnogo zanemarenim gradskim stranicama. Ipak, nevjerojatnih 4.500+ općina u kojima živi preko 300 milijuna ljudi prezentiraju svoje proračune svake godine tijekom proračunske sezone. Možemo li udisati čisti zrak, imamo li čistu pitku vodu u svojim slavinama, je li smeće čišćeno uredno i na vrijeme, imamo li svi pristup čistim zahodima kod kuće i na javnim mjestima, jesu li naše otpadne vode pročišćene i zbrinute na siguran način, mogu li naša djeca i roditelji sigurno hodati ulicama i uživati ​​u javnim prostorima — sve to određuje općinski proračun. Iako je šteta što još nemamo točne podatke, procjene govore da zajedno, ovih 4.500+ gradskih proračuna agregira se u iznosu od 1.50.000 do 1.80.000 milijuna Rs godišnje.

Tajna bolje kvalitete života u našim gradovima leži u tim gradskim (a donekle i državnim) proračunima. Potrebni su nam veći stupnjevi angažmana građana i medijskog angažmana u tim proračunima kako bi oni postali instrumenti stvarne promjene na razini ulice, četvrti i odjela. Trenutno, većina općinskih zakona ne predviđa sudjelovanje građana u proračunima niti transparentnost u građanskim radovima i natječajima. Proračunski dokumenti sami po sebi nisu laki za čitanje i razumijevanje prosječnom građaninu. Kako bi se to pogoršalo, znatna potrošnja u gradu odvija se preko paradržavnih agencija kao što su razvojne vlasti, prometne korporacije i vodoopskrbni odbori, koji imaju zasebne proračune o kojima se nikada ne raspravlja u gradskom vijeću niti se izvještavaju u medijima.

Čini se da postoje dokazi koji upućuju na to da kada postoji sudjelovanje građana u izradi proračuna i čvršći angažman građana u praćenju građanskih radova, postoje bolji rezultati i manje curenja. Sudjelovanje u proračunu je koncept koji je bio pionir u brazilskom gradu Porto Alegreu sredinom 1980-ih. Sada se u ovom ili onom obliku prakticira u tisućama gradova diljem svijeta. U Indiji je participativni proračun u gradovima bio pionir Janaagraha u Bengaluruu 2001. godine, ali je čvršće ukorijenio u Puneu, koji je crpio inspiraciju iz iskustva Bengalurua i imao predanije vodstvo.

Nedavno je kampanja MyCityMyBudget, koja je prvi put pokrenuta 2015. godine, zaokupljala pažnju u Bengaluruu, Mangaluruu i Visakhapatnamu, kao zajednički napor između odgovarajućih gradskih korporacija, kvartovskih zajednica i Janaagrahe. Diljem Bengalurua, Mangalurua i Visakhapatnama, preko 85.000 proračunskih inputa prikupljeno je od preko 80.000 građana u preko 350 odjela o širokom rasponu građanskih pitanja kao što su žute točke (javna mjesta za mokrenje), javni zahodi, pješačke staze, smetlišta i smetlišta. Ti inputi će se revidirati i ugraditi u gradski proračun. To je značajno jer je u državnom sustavu raspodjela proračuna prvi korak ka obavljanju bilo kojeg dijela posla. Takva inicijativa ima nekoliko prednosti. Omogućuje ciljani, hiperlokalni fokus na planiranje proračuna i rješavanje problema. Time se građani osjećaju kao da imaju glas u građanskom upravljanju i time izgrađuju povjerenje. Bavi se neučinkovitostima koje proizlaze iz pogrešnog određivanja prioriteta građanskih radova u odnosu na potrebe građana. Konačno, poboljšava odgovornost za građanske radove na posljednjoj milji (pošto bi građani pratili izvršenje proračuna).

Čak i ako se 5 posto općinskih proračuna odvoji za participativno planiranje, to bi na nacionalnoj razini iznosilo preko 7.500 milijuna kuna! Kad bi građani mogli surađivati ​​s inženjerima na odjelima kako bi iskoristili ta sredstva za popravljanje ulične rasvjete, uređenje pješačkih staza, uređenje parkova, stvaranje novog centra za brigu o djeci ili javnog WC-a u urbanom siromašnom naselju ili za osiguranje autobusnih skloništa i ugodno, zamislite kakvu bi razliku to učinilo u njihovim životima i povjerenju koje bi izgradilo između građana i vlada. Djeca, žene, stariji građani, osobe s različitim sposobnostima i nekoliko interesnih skupina mogli bi opravdati svoje ciljeve i težnje i ostvariti ih. To bi potaknulo daleko veće vlasništvo u zajednicama za građansku imovinu i sadržaje, što bi rezultiralo boljim održavanjem i održavanjem. Na lokalnoj razini to je win-win za zajednice, izabrane vijećnike i gradsku upravu.

Zapravo, većina izdvajanja za gradove u Uniji i državni proračuni nalaze se u općinskim proračunima, budući da općine provode većinu svojih programa. Vladama sindikata i država teško je dobiti jamstvo da ti programi i fondovi rezultiraju željenim rezultatima za građane. Participativno planiranje proračuna u gradovima je, dakle, i u njihovom interesu. Za razliku od proračuna Unije, općinski proračun nije samo financijski ili pravni dokument. Može biti pokretač demokracije u gradovima i opipljive promjene za zajednice, posebno djecu, žene i siromašne u gradovima. Zajednice i mediji u gradovima moraju se dublje baviti općinskim proračunima.

Ovaj se članak prvi put pojavio u tiskanom izdanju 3. ožujka 2021. pod naslovom 'Proračun građana'. Pisac je izvršni direktor Janaagraha