Nema prvih među jednakima

Indijski ustav odaje veliko poštovanje svakom građaninu. Njegove vrijednosti moraju se čuvati

Indijski ustav, temeljna prava, ljudska prava, Međunarodni zakon o ljudskim pravima, jednakost, demokracija, indijske vijesti, indian expressPogled na osvijetljeni parlament (ekspresna fotografija Ravija Kanojije)

Preci našeg ustava sanjali su da će Indija biti zemlja koja će svojim građanima osigurati mnoga temeljna prava, uključujući ljudska prava. Ustav Indije je zapravo izrađen pod utjecajem univerzalne deklaracije poznate kao Međunarodni zakon o ljudskim pravima. Jednakost je uistinu bio zlatni san koji smo vidjeli kao zemlju i koji smo sami sebi darivali da njegujemo u godinama koje dolaze.

Ali sada se preispitujem o tome djelujemo li apsolutno u skladu s ideologijom jednakosti; treba imati na umu da kada govorimo o jednakosti između dvaju nejednakih entiteta, pristup i tretman moraju biti drugačiji od onoga koji usvajamo za dva jednaka. Kako bismo osigurali da smo, kao društvo, odani našim ustavnim vrijednostima, moramo upijati poštovanje prema stajalištima drugih, što se može odnositi na njihova uvjerenja, vjeru, običaje, konvencije, prehrambene navike, jezik i odjeću. Jednako postupanje, ne samo prema svim pojedincima, već i prema svim religijama, izričito je naređenje našeg Ustava.

Ponekad vidimo da predrasude djeluju prema određenim skupinama ljudi; to mogu biti muslimani, kršćani ili daliti, suočeni s pristranostima samo zato što njihova uvjerenja, vjerske knjige, običaji, konvencije itd. nisu poput naših. Ustavotvorci možda nisu ni pomislili da će u ovoj zemlji doći dan kada će grupa ljudi učiniti ili poništiti bilo što kako bi nametnula vlastitu ideologiju, svoja uvjerenja, svoje stajalište drugoj skupini: mučenje, bojkot i ostalo prezira vrste ponašanja, koje su danas postale rutinske vijesti, sramotne su i apsolutno nisu u skladu s ideologijom i vrijednostima tvoraca našeg Ustava.

Također čujemo mnoge pritužbe na diskriminatorno postupanje koje izražavaju neke moćne skupine, a odnose se na potlačene, potisnute, marginalizirane ljude. To nisu predvidjeli naši borci za slobodu i oci našeg Ustava. Proces izgradnje nacije može se nazvati dovršenim samo kada, bez ikakve iznimke, svi poštujemo svoje ustavne vrijednosti u mjeri u kojoj to postaje naša religija — čvrsto vjerujem da u javnom životu treba imati samo jednu vjeru, a to je ostati privrženi našim ustavnim vrijednostima, našim ustavnim zapovijedima, osiguravajući poštivanje temeljnih prava svakog sunarodnjaka i postupajući u skladu s ustavnim obvezama.

No, budući da tu ideologiju dugo nismo mogli u potpunosti prožeti svakom građaninu, situacija se pogoršala do te mjere da osoba koja pošteno radi s ustavnim mandatom može postati žrtvom osoba s vlastitim interesima. Takvi pošteni ljudi moraju platiti cijenu suočavajući se s brojnim izazovima, poput prijetnji vlastitoj osobi, imovini i članovima obitelji. Vrijeme je da se probudimo i ponovno razmislimo o svojoj situaciji u svjetlu naših ustavnih vrijednosti i ideala javnog života.

Dopustite mi da ponizno izjavim da sam davao pravno obrazovanje posljednje 32 godine. Osoba koja se uključi u pravnu edukaciju temeljito se podučava pravnim načelima, nepristranosti u provođenju pravde, konceptu prava, dužnosti, ovlasti itd. No, većina naše mladeži se ne uključuje u pravni tok. A trenutno ne postoje sredstva na koja bi se ti mladi građani mogli podučavati tim konceptima ili ideologijama, znajući što je neophodno za javni život.

Studente u našim različitim područjima potrebno je prosvijetliti o naredbama Ustava koje pokrivaju sekularizam, slobodu, slobodu i jednakost; sve to treba toliko duboko upijati da svaka osoba razumije ulogu svakog dužnosnika povezanog sa zakonom i provođenjem pravde. Ali, nažalost, to se ne događa.

Imao sam cilj kao profesor prava barem ukalupiti svoje učenike da se ponašaju u skladu s ustavnim mandatima, načelima jednakosti, prava i pravde. Također sam mislio dodati boju njihovim životima osiguravajući da nauče poštivati ​​različitost, u pogledima, uvjerenjima, običajima, prehrambenim navikama itd. Iako su moji napori samo kapi u moru, moja je savjest zadovoljna da kao učiteljica dao sam doprinos oblikovanju društva kroz svoje učenike i pripremio mlade građane da ostvare snove naših predaka dok su pisali Ustav.

Nakon umirovljenja, da bih ostvario svoj cilj, počeo sam raditi isključivo za pravnu edukaciju: Drugačije je što sam pod određenim okolnostima morao dati otkaz. Kako god bilo, nastavio sam svoj pohod osnivanjem vlastite akademije. Želim uzvratiti ohrabrenje i naklonost kojom me društvo obasipa, barem prema bratstvu koje je već na pravnom području ili mlađim ljudima u procesu pridruživanja istom.

Vjerujem u pozitivnu ideologiju i stoga sam siguran da će doći dan kada će se snovi koje su vidjeli osnivači našeg Ustava pretočiti u stvarnost.