Pogled drugih zemalja na Indiju pod utjecajem je kalkulacija i nada da može pomoći u suprotstavljanju kineskom ekspanzionizmu u Aziji

Danas međunarodni mediji odjekuju indekse demokracije i slobode izražavanja koje su pripremile institucije kao što su Variety of Democracy, Freedom House i Reporteri bez granica koje često uspoređuju evoluciju indijskog režima s izvanrednim stanjem.

Ilustracija: CR Sasikumar

Istražujući našu knjigu o izvanrednom stanju, prvoj indijskoj diktaturi (HarperCollins, 2021.), otkrili smo da promjena režima nije promijenila način na koji su zapadne demokracije doživljavale New Delhi. Trgovina je bila jedan od razloga zašto su gledali na drugu stranu. Indija je kupila Jaguar lovce od Velike Britanije, a dvije su zemlje osnovale Indo-britanski ekonomski odbor u siječnju 1976.; trgovinski pregovori koji su održani u Londonu u travnju bili su dobro posjećeni, i to ne samo od strane trgovaca oružjem. Britanska potpora indijskoj vladi, štoviše, bila je dvostranačka, od laburističke ljevice do torijevske desnice, kao što Rudra Chaudhuri pokazuje u Re-reading the Indian Emergency. Michael Foot je sugerirao da je monstruozna laž da gospođa Gandhi želi biti diktator. Margaret Thatcher vjerovala je da je Hitna pomoć dobro poslužila Indijancima u rješavanju problema poput svjetske recesije i inflacije. FCO se složio: Autoritarni režim je bolje opremljen od demokracije za provođenje reformi koje su potrebne kako bi Indija bila manji teret za svijet. Slijedeći ovu logiku, 1976. Ministarstvo prekomorskog razvoja povećalo je pomoć Indiji za više od 30 posto.

Britanija nije bila jedina europska zemlja koja je poslovala s Indijom tijekom izvanrednog stanja. Jacques Chirac, francuski premijer, bio je u službenom posjetu 1976., hvaleći režim. A u zamjenu za kupnju nizozemskih proizvođača, koji su uključivali opremu za bušenje, teglenice i gnojiva u skladu s fl. 450 milijuna, Indija je osigurala fl. Povećanje pomoći za 50 milijuna — za trećinu više od uobičajene obveze — i niz mjera za otplatu duga iz Nizozemske.

Međunarodne organizacije također su podržale režim gospođe Gandhi. Svjetska banka bila je impresionirana njezinim postupkom u industrijskim odnosima, koji su dramatično funkcionirali na štetu indijskih radnika. Kao nagradu, 1975.-1976., nacije donatori su zemlju dali s 9,39 milijardi Rs pomoći; Indija od 1967. do 1968. nije svjedočila takvim razinama strane pomoći. A u svibnju 1976. Konzorcij Aid-India stavio je na raspolaganje 1,7 milijardi dolara.

Reakcija vlada i međunarodnih organizacija bila je jedno, a tiska i civilnog društva drugo. U ožujku 1976., pišući u The New York Timesu, 80 Amerikanaca, uključujući nobelovce, povjesničare, politologe, novinare i popularne pisce, osudilo je gospođu Gandhi zbog suspendiranja temeljnih prava. S druge strane Atlantika, London Times na Dan neovisnosti Indije, 15. kolovoza, objavio je peticiju u šest stupaca u kojoj se žali zbog izvanrednog stanja, koju je potpisao sličan broj lokalnih zastupnika, akademika i književnih osoba.

Paralelno, Socijalistička internacionala odlučila je poslati izaslanstvo u kojem su bili zapadnonjemački kancelar Willy Brandt i irski laburistički političar Conor Cruise O'Brien da vide Jayaprakasha Narayana - gospođa Gandhi je uskratila dopuštenje. Ubrzo nakon toga stigle su kritike i od strane austrijskog kancelara Brune Kreiskyja te švedskog premijera Olofa Palmea. Polako, ali sigurno, kritike iz tiska i civilnog društva ipak su natjerale vlade da preispitaju režim izvanrednog stanja.

Američka vlada se brže od bilo koje druge okrenula protiv hitnog režima. Suočeni s pritiskom čuvara slobode medija poput Međunarodnog instituta za tisak i sindikalnih federacija kao što je AFL-CIO, i dužnosnici su promijenili brzinu. Već u kolovozu 1975. predsjednik Ford otkazao je posjet Indiji, rekavši: 'Zaista je vrlo tužno da je 600 milijuna ljudi izgubilo ono što su imali od sredine 1940-ih.

Tisak je djelovao kao katalizator. Ramachandra Guha zasigurno je na nečemu u svojim nagađanjima da je oštro izvještavanje Bernarda Levina u London Timesu u posljednjoj četvrtini 1976. pomoglo uvjeriti gospođu Gandhi da otkaže Hitnu pomoć. Ali isto bi se moglo reći i za zajedljivu petorku izvješća koje je John Saar iz The Washington Posta podnio u studenom nakon tajne posjete zemlji kao poslovnog čovjeka.

Danas međunarodni mediji odjekuju indekse demokracije i slobode izražavanja koje su pripremile institucije kao što su Variety of Democracy, Freedom House i Reporteri bez granica koje često uspoređuju evoluciju indijskog režima s izvanrednim stanjem. No ovoga puta glasne su i međunarodne organizacije. U izvješću iz 2018. godine, E Tendayi Achiume, UN-ov posebni izvjestitelj za rasizam, rasnu diskriminaciju, ksenofobiju i srodnu netoleranciju, istaknuo je da je izbor hinduističke nacionalističke Bharatiya Janata stranke povezan s incidentima nasilja protiv članova Dalita, muslimana, plemenske i kršćanske zajednice. Izvješća dokumentiraju upotrebu zapaljivih primjedbi čelnika BJP-a protiv manjinskih skupina i porast budnosti usmjerene na muslimane i daliti. Od tada su dužnosnici UN-a također izrazili zabrinutost za sudbinu aktivista za ljudska prava, novinara i prosvjednika, koji su uhićeni prosvjedujući protiv Zakona o izmjeni državljanstva i Nacionalnog registra građana. Michelle Bachelet, visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava, izjavila je da je CAA temeljno diskriminatorna po prirodi i pozvala Indiju da pažljivo razmotri usklađenost zakona s indijskim međunarodnim obvezama u vezi s ljudskim pravima. Godine 2020. pozvala je indijsku vladu da preispita Zakon o propisima o inozemnim doprinosima radi njegove usklađenosti s međunarodnim standardima o ljudskim pravima i da oslobodi osobe optužene prema Zakonu o sprječavanju nezakonitih aktivnosti zbog jednostavnog ostvarivanja osnovnih ljudskih prava koja je Indija obvezna štititi.

Indijska vlada također je zaradila kritiku još jednog važnog nadnacionalnog tijela, Europskog parlamenta. U siječnju 2020. pet parlamentarnih skupina EU-a, koje predstavljaju 559 članova od 751, izdalo je oštro izraženu rezoluciju u kojoj osuđuje CAA, ali Indija je uspješno pojačala napore da se suprotstavi ovom potezu, koji je ostao mrtvo slovo na papiru jer je većina država članica odlučila vidjeti novo zakonodavstvo kao interna stvar. Američki zastupnici pokrenuli su istragu i protiv CAA, nakon što su saslušali svjedoke Amnesty Internationala i drugih nevladinih organizacija. Usporedno s tim, američko povjerenstvo za međunarodnu vjersku slobodu nastavilo je snižavati ocjenu Indije u svojim godišnjim izvješćima zbog nereda i napada na manjine. Međutim, činilo se da Donald Trump nikada nije smatrao neuspjeh Indije da zaštiti vjerske slobode posebno trnovitim pitanjem u svom poslovanju s New Delhijem. Tijekom svog posjeta u veljači 2020. – u vrijeme nemira u Delhiju – izjavio je da se Indija oduvijek divila diljem Zemlje kao mjesto gdje se klanjaju milijuni i milijuni Hindusa i muslimana, Sikha i Jaina, budista, kršćana i Židova. strana u harmoniji.

Naizgled mlak odgovor Zapada može, opet, imati neke veze s trgovinskim odnosima. Ali ovoga puta postoje i geopolitički problemi: kao dio njihove indo-pacifičke strategije, zemlje NATO-a, kao i Japan, Australija i drugi nadaju se da im Indija može pomoći u borbi protiv kineskog ekspanzionizma u Aziji. Uspon Kine mogao bi, doista, navesti demokratske vlade da pogledaju na drugu stranu. Još jednom, odgovor Zapada mogao bi se okrenuti prema onome što SAD odluče učiniti. Hoće li Biden krenuti Trumpovim stopama ili će zacrtati drugačiji kurs, vrijeme će pokazati.

Ovaj se članak prvi put pojavio u tiskanom izdanju 20. veljače 2021. pod naslovom ‘Povratak i odgovor’. Anil, stipendist Clarendona, završava svoj doktorat o muslimanskoj politici u postkolonijalnoj Indiji na St John’s Collegeu, Sveučilištu Oxford. Jaffrelot je viši znanstveni novak na CERI-Sciences Po/CNRS, Pariz, profesor indijske politike i sociologije na King’s India Institute, London.