Platon i sofisti: Argumenti za slabe

Sofisti, osuđeni zahvaljujući Platonu, možda su bili prvi društveni reformatori.

Platon govori o sofistima kao o grabežljivcima nad bogatim mladićima, kao o ljudima koji proizvode vrlinu, kao o pukim trgovcima vrlinama. Oni su predstavljeni kao oni koji profitiraju od poteškoća u razlikovanju ispravnog od pogrešnog. (Foto: Creative Commons)

Platon je bio opsjednut sofistima. Brojni sofisti pojavljuju se ili se spominju u platonskim dijalozima. A Platon je čak mnoge dijaloge (Protagora, Gorgija, Hipija itd.) nazvao po sofistima. Znamo imena i barem nekoliko detalja nekih dvadeset i šest sofista. Iako postoje razni fragmenti i spisi, biografije i druga djela sofista i o njima, upravo zbog razmjera njihovog pojavljivanja kod Platona i Platonove karakterizacije sofisti žive u našoj popularnoj mašti. A ova karakterizacija nije nimalo povoljna.

Platon govori o sofistima kao o grabežljivcima nad bogatim mladićima, kao o ljudima koji proizvode vrlinu, kao o pukim trgovcima vrlinama. Oni su predstavljeni kao oni koji profitiraju od poteškoća u razlikovanju ispravnog od pogrešnog. I, naravno, do danas živi dojam da su sofisti krivotvoreni filozofi, lažnjaci, mudraci koji se bave duplikatima mišljenja, a ne pravim dobrima istine.

Kako to kaže Platon, ovi nitkovi — uglavnom stranci — došli su u prosperitetnu Atenu, kulturno i intelektualno središte Grčke, kao paraziti njezina bogatstva, prestiža, prekrasnih dječaka i živahnog i raznolikog javnog života. Čini se da sugerira da, da nije bilo slavne Atene, ne bi bilo ni kuge sofista.

Posljednjih desetljeća stisak Platonovog prikaza počeo je popuštati, velikim dijelom zbog feminizma. Na primjer, Susan Jarratt objavila je knjigu pod naslovom Ponovno čitanje sofista u kojoj je usporedila marginalizaciju sofista od strane mainstream, konzervativne filozofije s marginalizacijom žena od strane mainstreama, patrijarhalne filozofije. Bili su razorni, antilogični, relativistički i tako dalje. Ona također naglašava način na koji su učenja koja su nudili sofisti - točnije, obuka u retorici i umijeću uvjeravanja - bila od vrijednosti za uspjeh demokracije, uvijek pod opsadom oligarhijskih i tiranskih snaga. Još upečatljivije, Jarratt tvrdi da bismo sofistu Gorgiju mogli vidjeti kao protofeministicu.

Gorgija, jedan od najslavnijih sofista, imao je pokazni dio svoje vještine u retorici pod naslovom Enkomij Helen. To je bilo sasvim suprotno društvenim normama, točnije, široko prihvatljivoj mizoginiji ugrađenoj u kolektivnu svijest zbog Trojanskog rata. Helena koju Gorgija hvali je zloglasna Helena Trojanska, čija je mitska ljepota bila uzrok gnusnog rata između Grka i Trojanaca. Helen je univerzalno okrivljena za pokolj. U kulturi patrijarhata i društvenom okruženju mizoginije, Gorgias oslobađa Helenu od svake krivnje, i naprotiv, prelazi s njezine obrane na hvaljenje.

I na druge načine, sofisti su postavili temelje za društvene promjene. Gotovo svi sofisti kritizirali su običajne norme i omalovažavali ljudske zakone zbog uvođenja proizvoljnih društvenih razlika (aristokracija, plemstvo, itd.) kada ih sama priroda nije napravila. Među njima je bila i institucija ropstva, protiv koje je prvi poznati otvoreni starogrčki abolicionist bio sofist.

Još jedan društveni fenomen koji je ljude držao okovanim bili su cehovi i kaste, da sinovi moraju obavljati posao svojih očeva. Društvena reforma protiv cehova i kasta, čije su temelje uzdrmali sofisti, očito je bila svojevrsna dozvola za sinove da ne poštuju – to jest, neposlušnost – svojih očeva. Možda je tu nastalo pretjerivanje da sofisti uče sinove da tuku svoje očeve, jer bi to bila upravo ona vrsta nemilosrdne, reakcionarne propagande koju bismo mogli očekivati ​​da ćemo čuti od snaga koje se protive inovacijama i društvenim reformama.
Razmotrimo u tom svjetlu često citirani izraz aristokratskog dramatičara Aristofana da sofisti nastoje osnažiti slabiji argument. Implikacija je da je slabiji argument lažni argument, pa su se sofisti specijalizirali za umjetnost obmane. Ali postoji i društveni izvođenje ove fraze. Odnosno, sofisti argumente slabih čine jačima; Sofisti jačaju argumente slabijih. Ne bi me iznenadilo, s obzirom na brzu i neodoljivu negativnu reakciju koju društvena reforma ima tendenciju da izazove u konzervativnim, kastističkim, patrijarhalnim društvima, da je ono što su neki sofisti izvorno namjeravali učiniti obučiti slabije dijelove atenskog društva u umjetnost retorike i uvjeravanja, kako bi se mogli zauzeti za sebe na sudovima, skupštinama ili drugim društvenim, pravnim ili političkim forumima.