Kritika kapitala pape Franje, zalaganje za pravdu privlači ga komunistima

Iza Papine smirenosti krije se uvjerenje da je funkcija vjere ljubav, a ne modrica.

Papa Franjo tijekom međureligijske ceremonije mira u bazilici Santa Maria in Aracoeli, u Rimu u utorak, 20. listopada 2020. (AP Photo/Gregorio Borgia)

Pitam se je li Katolička crkva dovoljno zrela da cijeni riječi svog vrhovnog pape. Ali zajednici vjernika možda neće biti lako odbaciti ih.

Ovaj pisac nije kršćanin, već materijalist koji ne vjeruje ni u boga ni u bilo koju religiju. Ali poštujem istinske vjernike u svim religijama. Papa Franjo privlači komuniste poput mene na mnogo načina. On je duhovni učitelj koji se pokazao vještim u prepisivanju stare kemije između komunizma i vjerskih uvjerenja.

Svijet promatra riječi i djela pape Franje otkako je 2013. godine okupirao Svetu Stolicu katoličke vjere. Njegova briga za pravedno i pravedno društvo je opipljiva. Kakvi god bili pogledi i filozofija onih koji žele bolji svijet, on otvara mogućnosti konsenzusa.



U svojoj enciklici Fratelli tutti, nedavno objavljenoj u Vatikanu, pontifik je nedvojbeno izjavio da su sve magične teorije tržišnog kapitalizma propale - uključujući i njegovo očaravajuće obećanje isticanja. U svojoj Apostolskoj pobudnici iz 2013., Radost evanđelja, Papa je ovu teoriju opisao kao mit. Kazao je da obećanje o kapanjem ne može riješiti problem novih vrsta nasilja i nejednakosti stvorenih neoliberalnim reformama. Nova enciklika, objavljena u vatikanskom časopisu L’Osservatore Romano, a objavljena nakon izolacije COVID-19, već je utjecala na procese razmišljanja i razmišljanja mnogih. Isusov naglasak na poniženim i ojađenim pronalazi glas u stavu koji je zauzeo Papa.

U Laudato si 2015. opisao je ekonomsku nepravdu koju je nametnula globalizacija. To je mikroskopsku manjinu učinilo bogatijom, dok je velika većina siromašnih bila otjerana na margine mainstream društvenog života. To je, kaže pontifik, velika nepravda. Nije se ustručavao reći da resursi zemlje pripadaju cijelom čovječanstvu i da bogati nemaju posebno vlasništvo ili vlast nad njima. Papa Franjo govorio je o nepravdi koju kapital nanosi ranjivim slojevima društva. Ekstremna desnica u Americi ga je u Vatikanu označila kao komunista. Papa je odgovorio rekavši da nije komunist, ali ako govore prave stvari, on će ih potvrditi.

Ono što uvijek odjekne u papinovoj poruci je njegova stalna zabrinutost za budućnost svijeta. U trećoj enciklici kaže da za rat ne može biti opravdanja. To je također značajno po tome što pontifik odbacuje koncept opravdanog rata koji Crkva dugo drži. Vojno-industrijski kompleks koji pokreće sporna pitanja kako bi nahranio trgovinu oružjem, raspirivao neprijateljstvo i raspirivao rat nikada se neće složiti s takvim stavom. Trumpova administracija i desni republikanci protive mu se.

Iza Papine smirenosti krije se uvjerenje da je funkcija vjere ljubav, a ne modrica. Godine 2019., kada je ušao u razgovore sa sunitsko-muslimanskim vođama u Al Azharu u Egiptu, opisao je to kao susret ljudskog bratstva. S istim je osjećajem pristupio i problemima migranata. Snagama ekstremnog nacionalizma i mržnje jasno je dao do znanja stav Crkve - stav koji je odmak od vremena kada je Crkva surađivala s tim snagama.

Nakon pandemije, čovječanstvo će pokušati obnoviti svijet. Čak i tada će neki ljudi vrlo vjerojatno misliti da je put koji je pokazao kapitalizam jedini put. Ali to je put na kojem katastrofa vreba na svakom uglu - bilo bi pogrešno ne vidjeti snage kapitalizma iza klimatskih promjena, globalnog zatopljenja i širenja pandemije.

Samoubilačko je nadati se da će novi život niknuti u sjeni starih struktura moći. Novo doba zahtijeva nove misli i ideje. Budućnost ideologija i religijskih učenja ovisi o njihovom odgovoru na te izazove. Na tu platformu ulazi papa Franjo, obraćajući nam se svima kao braćo i sestre. Ono što ga čini drugačijim je njegova beskonačna i bezuvjetna ljubav. Zato, iako nisam vjernik, osjećam da ga volim.

Kao njezin poglavar, Papa se ne ustručava preispitivati ​​stav Crkve kroz mnoga stoljeća. Pretpostavljamo da ga vodi želja da Crkvu i vjernike usmjeri na puls svijeta koji se mijenja. Naravno, suočio se s kritikama - i nastavit će to činiti. Njegov stav o homoseksualnosti nije naišao na potpunu podršku njegovog stada. Ali poniženje koje je nagrnuto na LGBT zajednicu treba prozvati. Poruke sveopćeg bratstva ne mogu pomoći u ispravljanju prošlih pogrešaka. Ove poruke moraju biti utemeljene osjećajem za pravdu — i u tome leži važnost pape Franje.

Ovaj se članak prvi put pojavio u tiskanom izdanju 5. studenog 2020. pod naslovom ‘Puni Marx papi Franji’. Pisac je tajnik, Nacionalno vijeće CPI-ja i poslanik Rajya Sabha