Raja Mandala: Zagrijavanje hladne Turske

Delhi je spreman nadopuniti tvrdoglavu diplomaciju s istinskim naporom da proširi područja suradnje s Ankarom

Modi, Narendra Modi, Erdogan, Erdogan Modi, Erdogan u Indiji, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, Indija Turska, Indian Express, vijesti o IndijiNew Delhi : Premijer Narendra Modi s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom prije sastanka u kući Hyderabad u New Delhiju na Monay. PTI Fotografija Shahbaz Khana

Na bilo kojem popisu težih bilateralnih odnosa Indije - osim onih s Pakistanom i Kinom - Turska će biti istaknuta. Ako je preokret Turske već dugo bio veliki diplomatski izazov za Indiju, premijer Narendra Modi je bio spreman riješiti ga. Tijekom Modijevih razgovora u ponedjeljak s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom u posjetu Turskoj nisu se očekivali veliki pomaci. Nadamo se da je dijalog između dvojice čelnika prvi korak na dugom putu prema produktivnijem partnerstvu.

Ne može se poreći brojne veze između dviju starih azijskih civilizacija. Ipak, nakon podjele, činilo se da je Pakistan naslijedio svu tursku povijesnu toplinu za Potkontinent. Nekritički zagrljaj Turskog establišmenta prema Pakistanu ostao je nepromjenjiv, neovisno o tome tko je dominirao Ankarom - sekularnom vojskom ili trenutnim islamističkim vodstvom.

Što se tiče globalnih pitanja, Indija je bila nesvrstana, a Turska, članica zapadnih hladnoratovskih saveza. Da je Ankara samo članica NATO-a, Delhiju to možda i nije bilo bitno. Ali Turska je također bila dio regionalnog vojnog bloka – Bagdadskog pakta – koji je Velika Britanija spojila ranih 1950-ih s Turskom, Irakom, Iranom i Pakistanom. Što se tiče regionalnih pitanja, Ankara je priklonila Pakistanu oko pitanja Kašmira, a Delhi se približio Nikoziji u sporu Turske s Ciprom.

Ugovor o prijateljstvu s Turskom koji je Jawaharlal Nehru potpisao 1951. godine podcrtao je nade Indije za izgradnju trajnog partnerstva u postkolonijalnoj eri. Pretočiti te nade u stvarnost pokazalo se puno težim nego što je itko mogao zamisliti. Nije da nakon Nehrua nije bilo velikih indijskih napora. Dva snažna premijera, Rajiv Gandhi i Atal Bihari Vajpayee, pokušali su okončati zastoj u odnosima s Turskom, ali nisu uspjeli.

Zašto se onda Modi upušta u nemoguć pothvat s Turskom? Ogromnost diplomatskog izazova bila je očita uoči Erdoganovog posjeta. Iako je potvrdio snažnu želju za poboljšanjem veza s Indijom, Erdogan nije ništa odavao. U intervjuu jednom TV kanalu, Erdogan je pozvao na deeskalaciju nasilja u Kašmiru i pozvao Indiju da krene u dijalog s Pakistanom kako bi se riješio dugogodišnji spor. Također je potvrdio da bi Turska željela vidjeti i Indiju i Pakistan u Grupi nuklearnih dobavljača. Erdogan je jasno dao do znanja da neće razvodniti tursko prijateljstvo s Pakistanom kako bi izgradio novo partnerstvo s Indijom.

Sa svoje strane, Delhi se činio prilično nezainteresiranim zbog razlika s Erdoganom po pitanju Pakistana. Za razliku od prethodnih vlada, Delhi neće biti potresen predvidljivom turskom retorikom o Kašmiru. Jer Delhi zna da Turska ne živi u staklenoj kući i da ima vlastitih poteškoća s etničkim separatizmom i naslijeđenim sporovima sa svojim susjedima — Ciprom i Armenijom.

Neposredno prije dolaska Erdogana u Delhi, Indija je primila predsjednika Cipra Nicosa Anastasiadesa i poslala potpredsjednika Hamida Ansarija u Armeniju. Delhi je, međutim, spreman nadopuniti ovu tvrdoglavu diplomaciju s istinskim naporom da proširi područja suradnje s Turskom, na primjer, na području sigurnosti i trgovine.

Erdogan se suočio s državnim udarom prošlog srpnja u kojem je poginulo više od 240 ljudi, a više od 1500 je ranjeno. Erdogan je za neuspjeli državni udar okrivio američkog svećenika Fethullaha Gulena. Erdoganov najveći politički prioritet trenutno je zbrisati guleniste u zemlji i inozemstvu, uključujući Indiju. Osim izgleda za suradnju u borbi protiv terorizma i ekstremizma, Erdogan također želi razviti gospodarske i trgovinske veze s Indijom.

Dok ima posla s neurednim susjedstvom na Bliskom istoku, Erdogan ima želju pronaći nove partnere poput Indije koji mogu povećati gospodarske izglede Turske i dati veću dubinu njezinoj vanjskoj politici. I za Modija je Turska važan regionalni igrač koji se mora uračunati u trenutnu indijsku rekalibraciju svoje bliskoistočne politike.

Turska nije jedina zemlja koja je imala jaku empatiju za poziciju Pakistana u njegovim sporovima s Indijom. Mnoge zemlje, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Saudijsku Arabiju i UAE, u prošlosti su bile na strani Pakistana. Međutim, strpljivi angažman Delhija s tim zemljama ih je tijekom godina učinio osjetljivijima na brige Indije. Bit strategije bila je povećati svoje ekonomske i političke uloge u Indiji i učiniti Pakistan manje istaknutim za bilateralne odnose s Delhijem. Modi pokušava nešto slično s Turskom.

Uspjeh nije zajamčen u bliskoj budućnosti, ali Delhi se kladi da će se izgledi za dugoročno poboljšanje. U osnovi te opklade su tri ključne tvrdnje: jedna, diplomacija je pretvaranje prijatelja u saveznike, neutralnih u prijatelje i protivnika u neutralne. Drugo, politička volja i spretna diplomacija mogu promijeniti perspektivu drugih nacija o pitanjima od vitalnog interesa za Indiju. Treće, kako će se interesi zemalja razvijati, tako će se s vremenom i njihove pozicije.

Diplomatski trik za Delhi nije u pokušaju dokazivanja vrline svojih pozicija, već u demonstriranju materijalnih koristi od partnerstva s Indijom.