Prisjećajući se pada Delhija, u rujnu 1857

Iako su se i hindusi i muslimani, više i niže kaste borili u Prvom ratu za neovisnost, gnjev Britanskog Carstva pao je na muslimane jer su se borili pod zastavom mogulskog cara, Bahadur Shah Zafara

Delhi, New Delhi, Stari Delhi, Povijest Delhija, Povijest Delhija, Pobuna 1857., Pobuna 1857., Pobuna 1857., Delhi 1857., Britansko u Indiji, Britansko Carstvo, Britansko Carstvo u Indiji, Istočnoindijska tvrtka, Delhi baština šetnje, Baha šah zafar, indijska pobuna, šetnje u Delhiju, indijski ekspres, vijesti o indijskom ekspresuPogled na Kašmirska vrata u 19. stoljeću (Wikimedia Commons)

Suđenja Šahjahanabadu (Delhi) 1857

Har ek shahr ka peer wa jawan qatl huwa
Har ek qabeela wa har khandaan qatl huwa
Hare ek ahl e zabaan khush bayaan qatl huwa
Garz khulasa yeh hai ke ek jahan qatl huwa
(Svi mladi i stari u gradu su stradali
Svako pleme, svaka obitelj je stradala
Svaki elokventan, slatkorječiv je ubijen
Ukratko, cijeli svijet je ubijen)

Zahir Dehlvi



Delhi za koji znamo je ogroman grad koji se širio i sada se proširio na okolna područja poznata kao NCR. Ali nije uvijek bilo tako. Prvi poznati grad Delhi započeo je u brdima Aravalli u području koje je sada poznato kao Mehrauli. To područje su izabrali kraljevi Tomar zbog snažnog obrambenog položaja. Kako su dolazili novi osvajači i vladari, grad se stalno mijenjao sve dok nije stigao do obale rijeke Yamune pod Firoz Šahom u 14. stoljeću, a odatle malo dalje do Shahjahanabada (Stari Delhi) i konačno do područja koje se danas zove Lutyensov Delhi.

Svako pomicanje bilo je rezultat promjene starog poretka, au mnogim slučajevima značilo je i demontažu starog grada kako bi se izgradio novi. Plemići i dvorjani su se pomicali sa svojim vladarom, ostali su stanovnici ostali ako su to htjeli.

Do sada se u samom Delhiju nisu vodile nikakve žestoke bitke. Neke su promjene bile rezultat odlučujućih bitaka vođenih negdje drugdje ili pučem. Zatim je uslijedio prvi rat za neovisnost 1857. kada su se indijski sipaji iz vojske Bengalskog predsjedništva ustali protiv svojih britanskih časnika Istočnoindijske tvrtke.

Nakon četveromjesečne krvave opsade Delhija, britanske su snage odnijele pobjedu i 14. rujna 1857. Delhi je pao u njihove ruke. Stanovnici Shahr Panaha ili grada utočišta, Shahjahanabada, nisu mogli sasvim vjerovati da se to dogodilo iako im je pred očima sve više dokaza.

Dana 17. rujna, kada je mogulski car Bahadur Shah Zafar napustio Qilu kako bi izbjegao daljnje krvoproliće, u gradu je nastala panika. Dana 20. rujna nagovorio ga je na predaju i 'zarobio' bojnik Hodson koji ga je kao zarobljenika vratio u Shahjahanabad. Do tada je zidinama ograđen grad Shahjahanabad bio gotovo prazan. Ostali su samo oni koji su stali na stranu britanskih snaga i kojima je osigurana sigurnost.

Kako piše na ploči na Spomen obilježju pobuni, izgrađenom na grebenu: 20. rujna grad je evakuiran od neprijatelja. Ispod toga je još jedna ploča, ova indijske vlade, koja kaže da su neprijatelji, kako je gore navedeno, bili oni koji su ustali protiv kolonijalne vladavine i hrabro se borili za oslobođenje 1857. Spomenik se danas zove Ajitgarh.

Zahir Dehlvi bio je očevidac događaja 1857. u Delhiju. Nakon pada Delhija opisuje kaos dok su stanovnici bježali od troja vrata grada opasanog zidinama kako bi pronašli utočište gdje god su mogli. Ghalib je ostao jer su u ulici u kojoj je živio živjeli zaposlenici Raje of Patiala, koji su stali na stranu Britanaca u gušenju 'pobune'.

Nisu svi bili te sreće. Maulvi Mohammad Baqar koji je vodio novine 'Dehli Urdu Akhbar', pozivajući hinduiste i muslimane da se drže zajedno pred zajedničkim neprijateljem, ubijen je 16. prosinca. Ghalibov suvremenik i perzijski učenjak, Maulvi imam Baksh Sehbai, zajedno s mnogim drugima njegova mjesta u Kucha Chelan masakrirani su nekoliko dana kasnije.

Kao što Zahir Dehlvi piše: Čuo sam da je 1400 muškaraca iz ove mohalle uhapšeno i odvedeno na rijeku iz Rajghat Darwaze. Tamo su ih bombardirali oružjem, a leševi su bačeni u rijeku. Žene su s djecom istrčale iz svojih kuća i skočile u bunare. Zdenci Kucha Chela’na bili su puni mrtvih tijela. Iako su se i hindusi i muslimani, gornje i niže kaste borili u Prvom ratu za neovisnost, gnjev Britanskog Carstva pao je na muslimane. To je bilo zato što su se 'pobunjenici' borili pod zastavom Mogulskog cara; štoviše, mnogi od lokalnih vođa bili su muslimani.

Drugi faktor je da je zastavu pobune prva podigla konjica bengalske vojske, koja se sastojala uglavnom od muslimana. Pješaštvo, koje je bilo sastavljeno uglavnom od hinduista više kaste, pridružilo se kasnije. Stoga se doživljavalo kao muhamedanska zavjera koja je postala kapital hinduističkih pritužbi. Mogulski kralj nakon paravestije na suđenju bio je prognan u Rangoon (tada dio Britanske Indije) zbog pobune protiv vlastitog carstva. Većina kraljevskih prinčeva i princeza je ili ubijena, ili umrla dok su pokušavali pobjeći ili su život proveli u sramoti i siromaštvu.

Crvena utvrda pretvorena je u logor britanske vojske. Čak 80% zgrada unutar Crvene tvrđave srušeno je kako bi mjesto dobile ružne vojarne. S onih koji su ostali skinuli su svoje ukrase od dragog kamenja i narušili ih. Stvorene su nove ceste, uklonjene rezidencije i stanovnici kako bi se omogućio lak pristup britanskoj vojsci u slučaju nove 'pobune'.

Jama Masjid su Britanci pretvorili u vojnički logor s bočnim galerijama koje su se koristile kao štale. Srušene su džamije Akbarabadi i Kashmiri Katra. Fatehpuri mesdžid je prodan Lal Chunamalu koji ga je pretvorio u gadaun. Zeenat-ul Masajid je pretvoren u pekaru. U 'Dastanbu' (dnevnik o 'pobuni 1857.'), Ghalib piše da su Hindusi dobili proglašenje slobode i da im je dopušten ponovni ulazak u Shahjahanabad u siječnju 1858., ali muslimanima nije bilo dopušteno da uđu prije deset godina ili više kasnije. Do tada su bili osiromašeni, a njihova tradicionalna umjetnost i obrt su stradali. Pjesnici i književnici otišli su u Hyderabad i Rampur u potrazi za pokroviteljstvom.

Godine 1862. Jama Masjid je vraćen muslimanima uz mnoge uvjete, uključujući pravo britanskih časnika da i dalje nose cipele unutra. Fatehpuri Masjid je ponovno kupljen od Lala Chuna Mal. Pojavila se nova klasa bogatih trgovaca, predvođena Lalom Chuna Malom, koji su kupovali posjede protjeranih plemića i napredovali. Lik Shajahanabada se promijenio. Stari poredak ustupio je mjesto novom. Ali trebalo bi još 14 godina, 1876., da engleska kraljica Viktorija preuzme dodatnu titulu carice Indije.