Lažna otopina

Prohibicija je na vrhu obećanja u anketama u Tamil Naduu, Kerala. To je varljiv prečac.

Policijske barikade ispred TASMAC-a. (Foto: Twitter.com/@SriramMADRAS)Policijske barikade ispred TASMAC-a. (Foto: Twitter.com/@SriramMADRAS)

Političari u Kerali i Tamil Naduu su se ove izborne sezone naveliko zabranili. Vladajući Kongres u Kerali imao je prednost u odnosu na konkurentski CPM budući da je vlada Oommena Chandyja prije nekoliko mjeseci obećala postupno ukidanje alkohola. Državni CPM borio se s obećavajućim zabranama, dok je njegov glavni tajnik, Sitaram Yechury, gotovo podržao projekt Kongresa. Državni čelnici otada su se upustili u rat riječi oko boce. U susjednom Tamil Naduu, DMK je obećao zabranu u svom manifestu, dok AIADMK želi usvojiti model Kerale. Fronta narodnog blagostanja koja uključuje i kapetana Vijayakantha, Vaika, komuniste i VCK također je objavila da se zalaže za zabranu alkohola. PMK je, samostalno na ovim izborima, izjavila da neće samo zabraniti prodaju alkohola već će i procesuirati one koji se zateknu pod utjecajem alkohola.

Osim PMK-a, niti jedna od stranaka za prohibiciju ne predlaže zabranu alkohola kao moralni argument. Političari smatraju društvenu cijenu alkoholizma, posebno za žene i obitelj, kako bi opravdali zabranu. Rodni aspekt ovog argumenta je politički značajan budući da su žene u prvom planu zahtjeva za zabranom. Alkoholizam je, bez sumnje, često uzrok obiteljskog nasilja i glavni razlog za pauperizaciju mnogih obitelji. Ali, sigurno, nije to jedini razlog. Patrijarhat je daleko složenije pitanje koje zahtijeva širok spektar društvenih i kulturnih intervencija. Obećanje o zabrani alkohola je populistički odgovor, koji se pokazao neadekvatnim i nepraktičnim rješenjem za bolesti alkoholizma. Prošla iskustva država koje su isprobale zabranu, uključujući Tamil Nadu, otkrivaju da ova politika samo tjera trgovinu alkoholom u podzemlje. To rezultira proizvodnjom lažnih alkoholnih pića i stvaranjem crnog tržišta. Politička ekonomija nakon prohibicije oporezuje siromašne, u čije se ime politika i provodi, više nego itko drugi. Ograničenja u opskrbi uvijek dovode do skoka cijena alkoholnih pića i tjeraju siromašnije potrošače na lažne proizvode koji predstavljaju zdravstveni rizik. Štoviše, prihodi od trošarina doprinose velikom udjelu u državnim financijama i nema smisla poticati sivu ekonomiju u trgovini alkoholom.

Praktičnija strategija za stranke je promicanje suzdržavanja nego promicanje zabrane. Alkoholizam je ovisnost koja može zahtijevati institucionalnu intervenciju. Zabrana alkohola je prečac koji zaobilazi stvarne probleme.