Zapanjujući neuspjeh američkog rata protiv terorizma

Kanwal Sibal piše: Jaz između njegovih navedenih ciljeva i stvarnog ishoda jasan je u porastu terorizma i vjerskog ekstremizma u zapadnoj Aziji, Africi i Južnoj Aziji.

Helikopter američke vojske Chinook leti iznad Kabula, Afganistan, 2. svibnja 2021. (The New York Times: Jim Huylebroek)

11. rujna postavio je pozornicu za američki globalni rat protiv terorizma. Napadi Al Qaide 11. rujna 2001. na vojne i ekonomske simbole najveće svjetske sile zasigurno su potaknuli globalni američki odgovor.

Napadi su izazvali izljeve simpatija i solidarnosti diljem svijeta, čak i iz zemalja koje su neprijateljski raspoložene prema SAD-u. Šokirana spoznaja da dobro organizirani terorizam može prouzročiti haos velikih razmjera moralo se uvući. Predsjednik Vladimir Putin bio je prvi strani čelnik koji je razgovarao s predsjednikom Georgeom W. Bushom. Kina je uputila sućut. Kuba, Libija, Sjeverna Koreja, kao i sirijski Assad i iranski čelnici Khamenei i Khatami osudili su napade.

Afganistan je bio prva meta rata protiv terorizma, čiji su grandiozni ciljevi, kako ih je navela Busheva administracija, bili poraziti teroriste poput Osame bin Ladena i uništiti njihove organizacije, okončati državno sponzorstvo terorizma, ojačati međunarodne napore u borbi protiv terorizma i ukinuti teroristička utočišta i utočišta. Talibanski režim, koji je pružao utočište Osami, smijenjen je vojno.



U opojnoj fazi američkog unilateralizma, korišten je kao alat za postizanje većih vanjskopolitičkih ciljeva u zapadnoj Aziji eliminacijom čelnika koji se protive ili više ne služe američkim geopolitičkim interesima u regiji, počevši od Sadama Husseina. Vojna akcija protiv Iraka 2003. također je označena kao dio rata protiv terorizma. Fenomen Arapskog proljeća 2011. dobio je podršku SAD-a u nadi da će se poriv za demokracijom u arapskom svijetu pokazati protuotrovom za vjerski ekstremizam i terorizam u arapskom društvu. Promjena režima u Libiji i nastojanja da se sruši sirijski režim 2011. na mješovitim temeljima terorizma i ljudskih prava bili su proizvodi tog uvjerenja proizašlih iz raspoloženja i politike koju je 11. rujna generirao u SAD-u.

Međutim, neuspjeh signala u Iraku i Afganistanu u izgradnji nacije na demokratskim temeljima, kaos u Libiji i pustoš u Siriji razotkrili su politička i vojna ograničenja rata protiv terorizma kao instrumenta državne moći u eliminaciji nedržavnih aktera nadahnutih pan-nacionalnom ideologijom koja se temelji na biblijskim zapovijedima, kulturnoj averziji i dubokom osjećaju osvete za poniženja koja je nanio Zapad. Porast terorizma, građanski sukobi, izbjeglički tokovi i neprincipijelni lokalni kompromisi s ekstremizmom diskreditirali su rat protiv terorizma. Predsjednik Barack Obama je 2013. spustio pogled, odbacio frazeologiju rata protiv terorizma, suzivši bezgranični rat protiv terorizma na niz upornih, ciljanih napora za razbijanje specifičnih mreža nasilnih ekstremista koji prijete Americi. To je već značilo da će američki antiteroristički pohod biti ograničen prvenstveno na zaštitu vlastite sigurnosti, stav koji je jasnije izrazio Trump. Jednostrano povlačenje iz Afganistana u velikoj mjeri predstavlja tu stvarnost.

Mjereno njegovim navedenim ciljevima i međunarodnim posljedicama, globalni rat protiv terorizma doživio je zapanjujući neuspjeh. Bin Ladenova eliminacija mogla je pružiti trofej za izlaganje, ali islamistički terorizam i vjerski ekstremizam dobili su ogroman poticaj usponom Islamske države u dijelovima Iraka i Sirije, a nakon njezine eliminacije, izraženo širenje ekstremističkih pokreta povezanih s Afrikom u Africi Al Qaeda i Islamska država. Islamistički terorizam opako je pogodio Bangladeš i Šri Lanku, a ciljao je i na jugoistočnu Aziju. Europa je pretrpjela dramatične terorističke napade i priljev izbjeglica, s političkim i društvenim posljedicama obilježenim porastom antiislamskih osjećaja i desnih nacionalističkih snaga.

Američki rat protiv terorizma nakon 11. rujna nepovoljno je utjecao na interese Indije. Uklanjanje autokratskih, ali sekularnih režima u zapadnoj Aziji omogućilo je porast ekstremističkih islamističkih pokreta koji su bili svjesno suzbijani, što je dovelo do ozbiljne zabrinutosti Indije, žrtve džihadskog terorizma, zbog posljedica na potkontinentu.

Ironično je, međutim, da je pojava Islamske države i ponovnog osnaženog Muslimanskog bratstva imala kolateralni učinak privlačenja zaljevskih država poput UAE i Saudijske Arabije, zabrinutih zbog opasnosti koju te ideologije predstavljaju za njihovu politiku, bliže Indiji. Američke drakonske sankcije Iranu, uključujući i njegove navodne terorističke aktivnosti, negativno su utjecale na naše strateške, kao i energetske interese u Iranu.

Jaz između ciljeva američkog rata protiv terorizma i stvarnih postignuća jasan je u našoj regiji. Teroristi nisu poraženi niti su njihove organizacije uništene, ni u Pakistanu ni u Afganistanu. Unatoč pakistanskom državnom pokroviteljstvu terorizma, ne samo protiv Indije, već i protiv američkih snaga u Afganistanu, SAD je tražio od Pakistana da olakša njegovo povlačenje iz Afganistana putem svojih veza s talibanima, omogućujući mu u tom procesu da postigne željenu stratešku dubinu u Afganistanu protiv Indije. SAD nisu uspjele ukinuti teroristička utočišta i utočišta u Pakistanu, niti natjerati Pakistan koji ne želi da djeluje protiv skupine Haqqani, koja sada kontrolira afganistansko ministarstvo unutarnjih poslova. Ironično, dok su SAD djelovale kako bi uništile Islamsku državu u zapadnoj Aziji, predale su državu talibanima, s novom afganistanskom vladom koja se liberalno sastoji od terorista koje je proglasio UN. Ironično, islamistički ekstremisti i teroristi preuzeli su zemlju bez ikakvog demokratskog procesa uz pristanak Amerike koja je predana demokratskim vrijednostima.

Nasuprot svim ovim negativnim stvarnostima, suradnja Indije i SAD-a u borbi protiv terorizma produktivno se proširila u važnim područjima. Američko priznanje LeT, JeM, HuM kao terorističkih skupina i njihovo upućivanje na prekogranični terorizam bilo je diplomatski od pomoći, ali to nije uravnotežilo daleko veći nekažnjeni prostor dat Pakistanu unatoč njegovoj terorističkoj pripadnosti.

Američki rat protiv terorizma bio je selektivan, narušen dvostrukim standardima, nedoumicama i geopolitičkim motivima. Navedeni cilj nije bio samo učiniti Ameriku sigurnom, već eliminirati terorističku prijetnju na globalnoj razini kao dio američke vodeće uloge. Način na koji se povukla iz Afganistana stvorio je sumnje u to hoće li ispoštovati svoje obveze negdje drugdje, navodeći zemlje da se zaštite. Europa povlačenje vidi kao vanjskopolitičku katastrofu za zapadni savez. Indija je manje sigurna s talibansko-pakistanskim preuzimanjem Afganistana pod popustljivim kišobranom SAD-a.

Ova se kolumna prvi put pojavila u tiskanom izdanju 14. rujna 2021. pod naslovom ‘Rat i teror’. Pisac je bivši ministar vanjskih poslova