Simbol jedinstva u raznolikosti, vrijeme je da Indija ima Dan nacionalne zastave

Za nas Indijce, voljeti Indiju je organski proces i ne može se umanjiti unatoč najvećim izazovima.

Svakodnevno isticanje zastave kao simbolična gesta podsjeća nas građane na naše dužnosti prema Naciji, pokazuje našu vjeru i ljubav prema onome za što se zalažemo. (Express Photo by Amit Chakravarty/Representational)

Ljubav prema Indiji ne može se kontrolirati. U tako raznolikoj naciji kao što je naša, gdje je teško čak i izdvojiti 'jedan indijanski narod', nemoguće je očekivati ​​da svatko ima samo jednu vrstu emocija prema naciji. Praktično ne može postojati samo jedna vrsta nacionalizma kojega se svi pridržavamo.

Također nema ničeg političkog u ljubavi prema Indiji. Poštovanje, ponos i obožavanje indijske nacionalne himne, nacionalne zastave - Tirange ili bilo kojeg drugog nacionalnog simbola, duboko je osobno pitanje. Stupanj poštovanja – ili ne – prema ovim simbolima moćna je metafora kako se svatko od nas običnih građana osjeća prema Indiji, što je naš privatni nacionalizam. Zapravo, neke od glavnih nacionalnih simbola Indije spontano je njegovalo samo civilno društvo.

Pjesmu 'Jana Gana Mana' napisao je pjesnik, a ne političar. Kada ga je Rabindranath Tagore sastavio 1911. godine, bio je poznat samo čitateljima časopisa Adi Brahmo Samaj, čiji je Tagore bio urednik. U to vrijeme teško da je to trebala biti politička himna!



Slično tome, potrebu za državnom zastavom – s crvenom koja predstavlja hinduiste, a zelenom koja predstavlja muslimane Indije, s charkhom ili vrtljivim kotačem u središtu – prvi je napisao Mahatma Gandhi u svom časopisu Mlada Indija u travnju 1921. Mlada Indija nije bio politički časopis sam po sebi, ali se umjesto toga fokusirao na socio-ekonomske izazove u Indiji i kako ih prevladati nenasiljem. Čarku je kasnije zamijenila Ashoka čakra, crvena boja šafranom koja predstavlja odricanje, bijela za mir i zelena za prosperitet.

Nakon indijske neovisnosti, čak i kada je zastava jednoglasno usvojena na Ustavotvornoj skupštini održanoj 22. srpnja 1947., privatni građani mogli su letjeti indijskom trobojnicom samo nekoliko dana u godini, kao što su Dan neovisnosti i Dan Republike Indije. Mi, građani Indije, nekoliko smo se godina nemilosrdno borili na sudu i izborili 23. siječnja 2004. prava običnih građana da mogu isticati nacionalnu zastavu sve dane.

Svakodnevno isticanje zastave kao simbolična gesta podsjeća nas građane na naše dužnosti prema Naciji, pokazuje našu vjeru i ljubav prema onome za što se zalažemo. Sada, retorika onoga što 'moramo' učiniti da bi nas smatrali nacionalističkim zamaglila je naše sjećanje na čistu strast i ljubav koja je navela građane da uspostave simbole naše nacije, bez političke svrhe.

Većina zemalja u svijetu ima Dan nacionalne zastave kako bi građani mogli introspektirati i izraziti kako se osjećaju prema ovom važnom nacionalnom simbolu. Građani slobodno artikuliraju svoj osobni odnos prema zastavi, barem na današnji dan. Zapravo, Sjedinjene Države imaju 'tjedni' dugu proslavu oko dana svoje zastave!

U Indiji imamo Dan zastave Oružanih snaga 7. prosinca koji slavi odgovarajuće zastave vojske, mornarice i zrakoplovstva. Ali za razliku od cijelog svijeta, mi u Indiji nemamo Dan nacionalne zastave.

Nije li vrijeme da mi Indijci imamo Dan nacionalne zastave?