Nevolje se vraćaju u Etiopiju

Građanski rat koji je u tijeku u jednoj od najstabilnijih afričkih zemalja imat će važne posljedice za geopolitiku regije.

Etiopski Tigrajski sukob, etiopske snageHumanitarna kriza u Tigrayu se pogoršava.

Građanski rat je, nažalost, izbio u Etiopiji, najvećoj zemlji na Rogu Afrike i jednoj od vodećih ekonomija kontinenta. Etiopija je stabilizirajuća sila od svog oslobođenja od Dergovog režima 1991. godine. U razdoblju nakon hladnog rata igrala je veću ulogu u regiji, pridonoseći izgradnji mira i sigurnosti koju podržavaju SAD.

To je uključivalo diplomatske napore sa Sudanom i vojne napore u Somaliji. Ulogu je nastavio mlađahni premijer Abiy Ahmed, koji je primljen 2018. godine. Njegov najzapaženiji uspjeh bio je mir s Eritrejom koji mu je donio Nobelovu nagradu za mir 2019. godine.

Od tada je također pomogao u popravljanju odnosa između Džibutija i Eritreje koji su se raspali zbog Somalije. Ahmedova uloga u Sudanu, da stabilizira prijelaznu vladu i u Južnom Sudanu da održi mir, bile su državničke diplomatske intervencije. Pomagao je u stvaranju dobre volje za sebe što je bilo važno kako za domaću tako i za regionalnu državu.

U susjednim zemljama bilo je nekoliko etiopskih pobunjeničkih skupina protiv Ahmedove vlade EPRDF-a (Etiopske narodne revolucionarne demokratske fronte). Bili su iz različitih regionalnih država kao što su Amhara, Oromia, Somalija, Gambella i Benushungul Gumuz. Razvijajući odnose sa susjedima, Ahmed je uspio pridobiti regionalne vlade u Etiopiji da sklope mir s tim pobunjenim skupinama i vrate ih u politički prostor koji se otvarao pod njegovim nadzorom.

Neki od tih napora također su bili usmjereni na izolaciju političkih suparnika, poput TPLF-a, koji se povukao u sjevernu regiju Tigray. Približavanje Eritreji međunarodno je nagrađeno, regionalno pljeskano, ali se Tigray odnosio sa sumnjom.

U početku se činilo da je diplomatski entuzijazam u regiji trebao osigurati potporu za Veliku etiopsku renesansnu branu (GERD) i udio Nilskih voda, ali je imao dublje posljedice. Ova diplomatska dobra volja, posebno sa Sudanom i njegovom prijelaznom vladom, pomogla je Ahmedu da se suprotstavi rivalstvu s Egiptom po pitanju GERD-a. Imao je uspješan posjet Egiptu 2018. kako bi ublažio situaciju koja je nastala zbog GERB-a, ali se inicijativa raspršila zbog drevnog rivalstva s Egiptom, koje je previše duboko ukorijenjeno.

Međuvladina uprava za razvoj (IGAD) osnovana je 1986. i revitalizirana 1996. Zemlje članice IGAD-a su Kenija, Uganda, oba Sudana, Somalija, Džibuti, Etiopija i Eritreja. Iako IGAD nije među najučinkovitijim regionalnim zajednicama u Africi, njegova uloga u Somaliji u suradnji s Afričkom unijom pružila je pokriće regionalnim postrojbama koje će biti raspoređene kako bi se suprotstavile prijetnji terorističke skupine Al Shabab.

Prije raspoređivanja AMISOM-a koji je odobrio UN 2007. godine, trupe IGASOM-a iz Ugande i Etiopije bile su glavni stabilizatori. IGAD vjeruje da je Etiopija bila svjetionik stabilnosti i gospodarskog razvoja u regiji te stup mira i sigurnosti.

Afrički rog se suočavao s čestim ratovima i sukobima. Etiopija je bila uključena u dugotrajni Ogdenski rat koji je Somalija pokrenula 1977. godine koji je u konačnici doveo do degeneracije Somalije u kaos. Uloga Etiopije u pretvaranju američkog utjecaja u stabilizirajuću silu u regiji bila je široko prihvaćena nakon 1991.

U regiji su se rodile dvije nove zemlje nakon 1991. Eritreja se mirno odcijepila od Etiopije 1993., iako je bila uključena u destruktivni rat 1998.-2000. Pridružila se AU, IGAD-u i UN-u. Južni Sudan, nakon 22 godine borbe i raspoređivanja nekoliko misija UN-a i AU-a u različitim dijelovima, konačno se odvojio 2011., stvorivši 54. državu Afrike. Još jedan regionalni raspad uključuje kvazi odvajanje Somalilanda i Puntlanda od problematične Somalije. Oba sada djeluju prilično neovisno, a Somaliland je čak otvorio svoja vrata Tajvanu. To je najstabilniji i najuspješniji dio Somalije i de facto upravlja sam, uključujući održavanje izbora koji se razlikuju od somalijskih.

Situacija u Somaliji sada visi o koncu. AMISOM sa trupama iz Ugande, Burundija, Džibutija, Kenije i Etiopije suočen je s novim stranim snagama iz Turske, Katara i UAE, koje nastoje utjecati na tijek događaja kao produžetak suparništva u zapadnoj Aziji, Crvenom moru i u Jemen.

Trenutna regionalna kriza koja je nastala zbog građanskog rata u Tigrayu ima vjerojatne posljedice po regiju, bez obzira na to na koji način se sukob konačno završio.

Somalija, Uganda i Džibuti imaju izbore početkom 2021., a Kenija 2022. Sudanu je potreban prostor za upravljanje svojom prijelaznom vladom. Oni više vole da regija ostane stabilna, posebno u Somaliji. Odgovori njihovih čelnika etiopskim izaslanicima o krizi u Tigrayu prigušeni su u znak podrške Ahmedu.

Najveći izazov leži u Somaliji. Osim redovnih kontingenata AMISOM-a, Etiopija ima 4000 dodatnih vojnika koji nadziru područja neprijateljske aktivnosti preko etiopskih granica. Zbog građanskog rata, ove dodatne trupe povlače se stvarajući vakuum koji bi Al Shabaab mogao iskoristiti.

Drugi izazov leži u GERD diplomaciji, gdje inicijativa AU slabi. Egipat ostaje antagonističan prema Etiopiji zbog količine vode Nila koja će biti primljena u sušnoj sezoni. Sudan se koleba između njih dvojice, ali sada je zauzeo teži položaj otkako je 40.000 izbjeglica iz Etiopije ušlo u njegove granice zbog građanskog rata. Izbjeglice su uglavnom iz Tigraya, koji su antagonisti prema etiopskoj vladi koja komplicira situaciju u Sudanu.

Egipat nastoji požnjeti vjetar i upada u prijateljstvo s Južnim Sudanom i drugima. Njegov arapski saveznik, UAE, imao je bespilotnu i pomorsku bazu u eritrejskoj luci Assab na Crvenom moru i koristio ju je da nadzire to područje, posebno napadajući svoje protivnike u Jemenu. Savez Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata koji radi u Somaliji i Libiji kako bi se suprotstavio savezu Turske i Katara na tim mjestima, suočava se s proturječjem u etiopskom građanskom ratu. Eritreja to vidi kao najbolju priliku za obračun s Tigrayem. Čini se da se bespilotne letjelice UAE u Assabu koriste za napad na Tigray u ime Eritreje/Etiopije kojoj se Egipat natječe. Ako građanski rat potraje dulje, Egipćani bi mogli podržati Tigraya kako bi iznervirali Etiopiju, ali to će ih dovesti u rivalstvo s Eritrejom i UAE-ima, dodatno zakomplicirajući situaciju.

Ako se uloga UAE proširi, onda Turska i Katar ne mogu biti daleko iza. Katar je pratio živu granicu između Džibutija i Eritreje sve dok se nije povukao 2017., kada su obje zaraćene strane podržale Saudijsku Arabiju u Zaljevu. Ahmed je posjetio Katar 2019. i UAE 2020. kako bi obnovio odnose, ali kada su u pitanju strateški ciljevi, oboje ne mogu biti na istoj strani.

SAD su brzo ublažile svoje kritike Etiopije zbog GERB-a i podržale je u građanskom ratu kako bi zadržale utjecaj na svog najboljeg regionalnog saveznika. Ostaje zabrinuto da bi uloga Eritreje i spora u Somaliji mogla dovesti rivalstva u Zaljevu u otvaranje koje je omogućila Etiopija. Budućnost regije, stoga, sada počiva na sudbini građanskog rata i načinu na koji se rješavaju njegove posljedice.

(Pisac je bivši indijski veleposlanik u Njemačkoj)