Što skandal s nadzorom Pegasus znači za indijsku demokraciju

Pratap Bhanu Mehta piše: To ima velike implikacije za naše institucije. Vlada ne može zaobići pitanja navodom zavjere

Skandal Pegasus je stvar koja zabrinjava indijsku demokraciju.

Skandal Pegasus je stvar koja zabrinjava indijsku demokraciju. Široko rasprostranjena i neodgovorna uporaba nadzora je moralno unakažena. Privatnost nije želja za skrivanjem, kao što se često tvrdi. Radi se o posjedovanju vlastitog prostora u kojem naše misli i biće nisu instrument nečijih drugih ciljeva. To je bitna komponenta dostojanstva i djelovanja. Dakle, nadzor treba tretirati kao moralnu uvredu. Pegasus je zastrašujući softver. Nije samo prisluškivanje razgovora; može se koristiti za pristup cjelokupnom digitalnom otisku vašeg života. To čini bespomoćnim ne samo vlasnika hakiranog telefona nego i svakoga tko je s njima u kontaktu.

U ovom konkretnom skandalu, institucionalni ulozi za indijsku demokraciju su vrlo visoki. Za početak, zastrašujuća je tvrdnja da su telefoni žene koja se požalila na seksualno uznemiravanje bivšeg glavnog suca i njezine obitelji mogli biti predmet ovog oblika nadzora. Vrhovni je sud postupio po tom pitanju na izuzetno bezobrazan način, kršeći ispravnost postupka i prirodnu pravdu. Ako sjena Pegaza također visi na slučaju, sud će se smatrati ne samo institucijom sklonom greškama, već i institucijom na čije postupke možda utječe tajni nadzor. Ovo je ozbiljna optužba i ne treba je postavljati olako. Ali iz istog razloga tu sumnju treba otkloniti što je više moguće.

Drugi veliki institucionalni ulog je integritet demokratskih institucija. Sustav u kojem bi politički protivnici, dužnosnici Izbornog povjerenstva i politički kolege mogli biti podvrgnuti ovakvoj vrsti nadzora, ulijevat će manje povjerenja. Na neki način postavlja pitanje koje bi se metode u budućnosti mogle usvojiti kako bi se tijek izbora preokrenuo. Idemo li na potpuno novi teritorij za manipulaciju izborima i institucijama koje ih provode? To što je izborni proces do sada funkcionirao ne bi nas trebao činiti zadovoljnim budućnošću u kojoj će tehnologije moći primjenjivati ​​političari koji ne mare ni za kakve crvene linije.

Implikacije ovih otkrića na nacionalnu sigurnost su ogromne. Eksplozivni rast dobavljača tehnologije za nadzor globalni je problem sigurnosti i ljudskih prava. Nije prvenstveno Kina, već demokratske države poput Izraela i UK-a te koje prodaju tehnologije za produbljivanje nadzornih ovlasti država. Mora postojati globalni dogovor, ili barem jedan među demokratskim državama, o reguliranju ovih tehnologija. Globalne razmjere toga jezgrovito je vidljivo u knjizi Ronalda Dieberta, Reset: Reclaiming the Internet for Civil Society. Godine 2020., Diebert, iz The Citizen Lab, Toronto, jasno je dao do znanja da je Indija jedna od zemalja u kojoj je broj žrtava sofisticiranog špijunskog ciljanja bio daleko najveći od svih zemalja na svijetu i vrlo je vjerojatno da je, kako je rekao u knjizi, indijska policija i sigurnosne agencije veliki su korisnici i zlouporabe špijunskog softvera NSO-a.

Mnogo je zaprepaštenja zbog činjenice da je Indija poseban predmet pažnje u ovoj istrazi. Može se priznati da druge demokracije vjerojatno također nisu kreposne; Edward Snowden bi mogao imati što za reći o tom pitanju. Ali to ne umanjuje našu unakaženost. Drugi vjerojatno koriste sofisticirane domaće tehnologije za nadzor kako bi obavili svoj prljavi posao. Ako je Pegasus prisutan u Indiji, ističemo se jer smo dio kluba uglavnom autoritarnih i poluautoritarnih država koje koriste ovu tehnologiju. Ne govori dobro o nama kao o demokraciji. Također ne govori dobro o nama kao o sposobnoj državi. Ako su naše sposobnosti toliko niske da privatni strani izvođači divljaju, to je vjerojatno i pokazatelj da nemamo sredstava za zaštitu. Pegasus nije samo alat za nadzor. Riječ je o cyber-oružju koje se pušta na indijsku državu. Čak i ako je ovlaštena (što je sumnjivo), korištenje Pegasus-a predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost. Tko će još imati pristup tim informacijama? Koliko je geopolitika sada pod utjecajem ovog mračnog cyber oružja? Ako je tako, možemo li biti tako bezobrazni u pogledu njihove moguće upotrebe?

Ulozi u aferi Pegaz su visoki. Ali odgovor vlade je lažan. Ispravno je reći da samo popis imena ne dokazuje ništa. No, utvrđeno je da je najmanje 10 telefona kontaminirano. Pitanje raširene uporabe NSO-a u Indiji postoji od 2019. godine. Citizen Lab u Torontu već neko vrijeme označava ovaj problem u brojnim zemljama. Dakle, postoji, prima facie, slučaj koji treba ispitati.

Vlada insinuira na zavjeru u tim otkrićima. Mnogo toga ne znamo. Na primjer, ne znamo tko je otkrio popise NSO-a i zašto. Možda namjera koja stoji iza zviždanja nije bila benigna. To treba razmotriti. Ali to je također van svrhe. Indijski građani traže od vlade da se očituje o vlastitoj upotrebi NSO-a ili o tome kako je Pegasus došao do telefona istaknutih Indijanaca. Da se poslužim vlastitim argumentom, ako nema što skrivati, zašto se bojati malog ispitivanja? Dublja opasnost ovdje nisu motivi zviždača. To je da smo se time što nismo imali vjerodostojan, pouzdan i odgovoran institucionalni proces, ostavili ranjivi na kršenje naših prava i smanjenje naše sigurnosti.

Konačno, bit će standardno što se događa. Što je s neselektivnim nadzorom telefona UPA vlade, uvozom tehnologija za prisluškivanje? Na što je kratak odgovor da je Kongres učinio opravdanjem da je istekao, a ako su tvrdnje Pegaza istinite, svjedoci smo kvalitativno potpuno novog svijeta nadzora nad građanima. U kontekstu suzbijanja neslaganja, ova epizoda ima neviđeno zlokobni osjećaj.

Nažalost, naš Sabor je pokvaren, pa je ovaj kanal odgovornosti nepokretan. Vrhovni sud mogao bi prisiliti vladu da se očituje o uskom pitanju korištenja Pegasus-a u Indiji ili postojanja ugovora s NSO-om. Ali njegovi pokušaji da popravi nešto tako jednostavno kao što je broj cjepiva dali su različite rezultate. Vjerojatno će proći i l’affaire Pegasus, ugušen agresivnom vladom i civilnim društvom anesteziranim pitanjima slobode i nacionalne sigurnosti. Demokracija će vjerojatno, poput Bellerophona, pasti s Pegazovih leđa.

Ova se kolumna prvi put pojavila u tiskanom izdanju 21. srpnja 2021. pod naslovom 'Sjena Pegaza'. Pisac je suradnik urednika, The Indian Express