Kad su stupovi demokracije poljuljani

• Kategorija: Mišljenje

Hitna situacija Indire Gandhi bila je napad na zakonodavnu vlast, pravosuđe i medije. Bilo je protivno Ustavu.

Premijerka Indira Gandhi obraća se naciji iz studija Doordarshan tijekom Hitne pomoći. (Brza arhiva)

Vanredno stanje uništilo je svjetlo slobode i demokracije u našoj zemlji, zadirajući u prava građana. Obilježava najmračniji trenutak indijske demokracije. U noći između 25. i 26. lipnja, Indira Gandhi, tadašnja premijerka Indije, pozvala se na članak 352. Ustava i proglasila izvanredno stanje.

Okidač za pozivanje na hitno stanje bila je naredba od 24. lipnja 1975. koju je donio sudac V R Krishna Iyer, sudac Vrhovnog suda Indije. Sudac nije odobrio potpunu odgodu osporene presude koju je donio sudac Jagmohanlal Sinha iz Visokog suda u Allahabadu, poništavajući izbor Indire Gandhi.

On je Indiri Gandhi odobrio samo djelomični boravak i ograničenu olakšicu, dopuštajući joj da potpiše registar koji se vodi u Domu i prisustvuje sjednicama Lok Sabhe. No nije joj dopušteno sudjelovati u bilo kakvim postupcima u donjem domu i zabranjeno joj je glasovati ili dobivati ​​bilo kakvu naknadu u svojstvu zastupnice.

U razdoblju izvanrednog stanja svjedočilo je kako Indira Gandhi u svom diktatorskom i sebičnom stilu brutalno napada četiri stupa indijske demokracije.

Mišljenje | Vladar sam nije odgovoran, svatko tko podlegne vlasti nije ništa manje kriv

Indira Gandhi je 25. lipnja jednostrano proglasila izvanredno stanje i obratila se naciji u 8 ujutro sljedećeg dana. Izvijestila je šokiranu naciju da je zbog unutarnjih nereda proglašeno izvanredno stanje i da nema razloga za paniku. Da se poslužim riječima LK Advanija, slabašni Indirin kabinet kad su ga zamolili da se sagne, radosno je puzao. Sastanak je trajao 15 minuta, a o pitanju proglašenja izvanrednog stanja nije se raspravljalo niti su članovi Vlade o tome smjeli raspravljati. Oni su samo bili obaviješteni o odluci. Povijesna greška bila je opravdana navođenjem unutarnjih nemira u zemlji kada je bilo nezadovoljstva među masama.

Kongres je pokušao širiti propagandu da je Indira Gandhi neophodna zemlji u njihovom uvjerenju da je iznad ustava. Slogane poput Indira je Indija i Indija je Indira skovali su lojalisti. Činilo se da ona ne treba služiti Ustavu, nego da Ustav služi njoj i obitelji.

U našoj parlamentarnoj demokraciji Ustav je vrhovni — zakonodavna, izvršna i sudska vlast su tvorevina ustava. U uznemirujućim vremenima izvanrednog stanja, zakonodavna vlast nije obavljala svoju funkciju prema mandatu Ustava.

Mišljenje | Oni koji nisu vidjeli tamnu stranu diktature, danas istinski ne cijene vrijednost sloboda

Oko 1.10.000 građana naše zemlje nezakonito je privedeno, a nije ni obaviješteno o razlozima pritvora. Gotovo svi politički lideri iz oporbe stavljeni su u zatvor.

Pritvaranje ovih oporbenih zastupnika učinjeno je sa zlokobnom svrhom — da se drastično smanji participativna snaga Sabora. Nakon smanjenja broja sjednica, Indira Gandhi uvela je sebične neustavne amandmane kojima se mijenja Ustav, a usvojeni su lažnom dvotrećinskom većinom prisutnih članova i članova s ​​pravom glasa.

Pokornost zastupnika iz Kongresa bila je takva da su prekršili svoju zakletvu da će služiti Ustavu i beskičmeno služili Indiri Gandhi. Tijekom tog razdoblja, Indira Gandhi je donijela 42. amandman na Ustav, produživši mandat izabranog parlamenta na šest godina, što je bilo kršenje članka 83. stavka 2. kojim je Lok Sabha odredila mandat od pet godina. 42. amandman kasnije je povučen 44. amandmanom 1978. To je i dalje jedini slučaj kada je saborski mandat produžen, zanemarujući volju naroda.

Ustav i Zakon o reprezentaciji naroda iz 1951. također su izmijenjeni s retrospektivnim učinkom tako da mu razlozi po kojima je Raj Narain uspio pred Visokim sudom u Allahabadu nisu dostupni protiv Indire Gandhi.

Mišljenje | Malo je vjerojatno da će se Hitna vratiti, ali vječna budnost cijena je slobode

Sudska vlast, čuvar Ustava, također je postala podređena izvršnoj vlasti.

U žalbi koju je Indira Gandhi podnijela pred Vrhovnim sudom, neposredno prije nego što je stvar trebala biti saslušana, tadašnji ministar prava H R Gokhale drsko je pozvao sucu V R Krishnu Iyera, koji je trebao saslušati stvar i zatražio osobnu audijenciju. Sudac Iyer ljubazno se raspitao o svrsi svog posjeta, nakon čega je tadašnji ministar prava, budući da je bio iskren i očekujući audijenciju, rekao Iyeru (prema njegovim memoarima) da želi s njim razgovarati o slučaju. Sudac je, podržavajući doktrinu podjele vlasti, odbio susret s ministrom prava.

42. amandmanom, nalog o pritvoru stavljen je izvan okvira sudske revizije. Pravosuđe je u to vrijeme bilo najslabije. Nezakonita pritvaranja građani su osporavali na raznim višim sudovima u zemlji. Visoki sudovi u Allahabadu, Bombayu, Delhiju, Karnataki, Madhya Pradesh, Punjabu i Haryani i Rajasthanu podržali su duh Ustava i smatrali da čak i za vrijeme izvanrednog stanja, kada se poziva na članak 359. i obustavlja provođenje temeljnih prava, detu je pravo pokretanja suda.

28. travnja 1976. može se nazvati najmračnijim danom za indijsko pravosuđe. Ustavno vijeće koje se sastojalo od pet sudaca Vrhovnog suda u predmetu ADM Jabalpur protiv Shivkanta Shukle poništilo je ove presude u korist slobode koje su donijeli razni visoki sudovi i zaključilo da je sloboda dar zakona i da se može oduzeti zakonom.

Mišljenje | Neopjevani heroji Hitne situacije

Jedina presuda o suprotnom mišljenju bila je sudac H R Khanna, kojeg mnogi smatraju jednim od najboljih sudaca koje je zemlja ikada proizvela. Sudac Khanna smatrao je da čak i kada je pravo iz članka 21. suspendirano, država nema ovlasti lišiti osobu života i slobode bez ovlaštenja zakona. Kažnjen je zato što nije bio privržen Indiri Gandhi i što se pridržavao Ustava. Protiv ustaljenih normi imenovanja najvišeg suca kao sljedećeg glavnog indijskog suca, vlada ga je zamijenila sucem MH Begom.

Pravda Khanna je prikladno nagrađena od strane građana zemlje i živi u srcu svakog Indijca kao spasitelj demokracije. Njegov portret visi na sudu br. 2. Vrhovnog suda, sud u kojem je zadnji put predsjedao. Svakodnevno mu odvjetnici i stranke odaju počast zbog uzorne hrabrosti koju je pokazao u zaštiti prava običnih građana zemlje.

Ni mediji, četvrti stup demokracije, nisu bili pošteđeni autokratskog funkcioniranja Indire Gandhi. U noći 25. lipnja 1975. godine povučena je opskrba strujom uredima vodećih novina. To je učinjeno kako vijest o proglašenju izvanrednog stanja Indire Gandhi ne bi doprla do običnih građana. Članovi cenzorskog odbora bili su stacionirani u uredima svih vodećih novina kako bi diktirali i nadzirali sadržaj koji objavljuju.

Najvažnija lekcija naučena iz izvanrednog stanja je da Indija kao demokracija može ostati jaka samo ako ojačamo naše ustavne institucije kao što su Parlament, Vrhovni sud, Izborno povjerenstvo Indije i PMO, umjesto da ulizički jačamo pojedinca ili obitelj.

Indija je naučila da je stavljanje pojedinca iznad zemlje štetno za našu demokraciju. Indijska demokracija pod vodstvom premijera Narendre Modija postavila je uzoran presedan, pokazujući kako tri organa demokracije mogu funkcionirati u potpunom skladu, unatoč razlikama, budući da su njihove uloge dobro definirane Ustavom.

Pisac je nacionalni glasnogovornik, BJP i viši odvjetnik, Vrhovni sud Indije