Kome uopće treba MPhil? Diploma je trebala služiti kao filter za doktorske kandidate. To je postala izlazna opcija

U širokom rasponu disciplina, upisi na doktorski studij uvijek su više od MPhil, što je još jedan pokazatelj da je stupanj MPhil bio sve samo ne filter. To je bila izlazna opcija.

Što je diploma MPhil? Pravila i prakse razlikuju se od zemlje do zemlje. (Reprezentativna slika)

Nacionalna obrazovna politika (NEP) 2020. kaže: Za stjecanje doktorata potrebno je ili magisterij ili četverogodišnji diplomski studij istraživanja. Program MPhil se ukida. Što je diploma MPhil? Pravila i prakse razlikuju se od zemlje do zemlje. Ali obično: (a) MPhil je pripremni korak prema doktoratu, s kombinacijom kolegija i disertacije. Potrebni su filtri kako bi se osiguralo da se pravi kandidat pridruži doktorskom programu, a poznajem pojedince iz mog bratstva/sestrinstva koji su doktorirali neposredno nakon diplomskog studija. Ne mislim prije desetljeća. Takvih pojedinaca ima čak i među mojim suvremenicima. Prihvaćajući razlog (a), implicitno potvrđujemo da naši filtri na razini MA/MSc ne funkcioniraju. Možda su brojke previsoke. Možda su MA/MSc programi razvodnjeni. Ne možemo razlikovati pšenicu od kukolja. Ako su MA/MSc programi pooštreni i postoji nešto slično GRE, neće nam trebati MPhil filter i razlog (a) nestaje. (NEP spominje Nacionalnu agenciju za testiranje i takve testove.)

Postoji i razlog (b). Kandidat je prijavio doktorsku disertaciju, ali kako ona nije potrebne kvalitete, nudi se niži stupanj MPhil. Malo je vjerojatno da će ovi brojevi biti značajni i u takvom slučaju mogu postojati alternativni niži stupnjevi, ne nužno MPhil.

Za oba (a) i (b), krajnji cilj je doktorat. Ali drugi razlozi utječu i iskrivljuju izbor. Na primjer, (c) — MPhil je neophodan za imenovanje profesora na fakultetu ili za promaknuće nakon imenovanja. Svjestan sam da su se UGC-ove norme s vremenom mijenjale i odgovor ovisi i o tome ima li netko na umu fakultet ili sveučilište. Međutim, ako postoje tri moguća filtra za ulazak i vertikalnu mobilnost — doktorat, MPhil i NET (Nacionalni test podobnosti) — i bilo koji od njih je dovoljan, moglo bi se očekivati ​​porast broja kandidata za MPhil jer je to lakša prepreka za prijeći. Bez upuštanja u specifičnosti normi UGC-a, očekivali biste porast broja upisa u MPhil oko 2000. i 2006. te pad posljednjih godina, primjerice od 2009. Postoji razlog (d), povezan s (c). Izbor se također može iskriviti kroz javnu financijsku pomoć, što znači nešto poput JRF (junior Research Fellowship) sheme. Nemam ništa protiv financijske pomoći onima koji se bave istraživanjem. To je očito poželjno. Stvar je u tome da JRF (osim nepredviđenih, 31.000 Rs mjesečno) ne mora nužno dovesti do doktorata znanosti i karijere u istraživanju, kao što bi nas razlozi (a) i (b) mogli natjerati da vjerujemo. Stjecanje MPhil-a, uz razmišljanje o drugim mogućnostima karijere, kao što je priprema za ispite za državnu službu, bilo je prihvatljivo.



Drugačije rečeno, izlazak s javno financiranim MPhil-om bio je moguć. Očito se tu ne može puno učiniti. I u drugim zemljama, kada se nudi financijska pomoć za terminalni i integrirani doktorat, kandidati ponekad odustaju nakon MPhil/MS. Nema govora o traženju povrata već ponuđene financijske pomoći ili traženju jamstva unaprijed. Ali o perverznim poticajima razmislite na sljedeći način. 31.000 Rs mjesečno, bez plaćanja poreza na dohodak i uz subvencioniranu hranu i smještaj. Pridruživanje kao predavač na fakultetu s plaćom od 35.000 Rs mjesečno, s porezom na dohodak i bez subvencionirane prehrane i smještaja. Ako se nametnu poticaji protiv pridruživanja kao predavača na fakultetu, ne može se ne osjećati da postoji sustavni problem. Ako su razlozi (a) i (b) primarni, a ne (c) ili (d), vjerojatno biste očekivali da će omjer upisa na MPhil i doktora nauka biti konstantan tijekom vremena, u svim geografskim regijama i disciplinama, a možda čak i u svim vrstama obrazovnih institucija.

Za 2018.-19. imamo neke brojke iz Sveindijskog istraživanja o visokom obrazovanju (AISHE). U tim brojevima postoji zaliha i tok. Navedene brojke odnose se na dionice, iako se može izvesti tijek. U oba slučaja, argument se ne bi trebao puno mijenjati. U 2014.-2015. broj upisanih u MPhil iznosio je 33.371 dok je za doktorate bio 1.17.301, što je omjer od 0,28. To bi trebalo podići obrve. Ako je MPhil filter (razlozi (a) i (b)), broj upisanih u MPhil trebao bi biti veći od broja upisanih na doktorske studije, a ne manji. U 2018.-2019. broj upisanih u MPhil iznosio je 30.692, dok je za doktorate bio 169.170, što je omjer 0,18. Iz ovih trendova trebalo bi biti očito da su aspiracije MPhil-a potaknute razlozima poput (c) i (d). S obzirom na te brojke, u 2018.-19., očekivali biste da će broj upisanih na MPhil biti otprilike jedna petina upisanih na doktorske studije, bez obzira na državu. Ali postoje jasni odstupnici - Andhra Pradesh, Assam, Delhi, Gujarat, Haryana, Himachal, Jharkhand, Karnataka, Kerala, Madhya Pradesh, Rajasthan, Punjab, Rajasthan, Tamil Nadu, UP, Uttarakhand, West Bengal. Na ovom popisu svi osim Delhija i Tamil Nadua imaju neproporcionalno (u odnosu na 0,18) veliki broj upisanih doktorata u usporedbi s MPhil. Za Delhi i Tamil Nadu, upisi u MPhil su nerazmjerno visoki. Za to je potrebno objašnjenje koje će, po svoj prilici, biti povezano s (c) i (d), a ne (a) i (b).

Inače, većina studenata MPhil-a upisana je na središnja sveučilišta i državna javna sveučilišta. U širokom rasponu disciplina, osim studija obrane, vanjske trgovine, tamilskog, odije i psihijatrije, upisi na doktorske studije uvijek su više od MPhil, što je još jedan pokazatelj da je stupanj MPhil bio sve samo ne filter. To je bila izlazna opcija.

Ovaj se članak prvi put pojavio u tiskanom izdanju 14. kolovoza 2020. pod naslovom ‘Kome uopće treba MPhil?’ Pisac je predsjednik Ekonomskog savjetodavnog vijeća premijera. Pogledi su osobni.