Zašto obrazovna politika Andhra Pradesha zaslužuje da se poveća na nacionalnoj razini

CM Jagan Mohan Reddy pobrinuo se da se studenti podučavaju na engleskom mediju na svim razinama, od anganwadija do sveučilišta. To je kvantni skok u indijskoj obrazovnoj jezičnoj politici.

Obrazovna politika vlade Andhra ima paralele s britanskim modelom obrazovnog blagostanja. (reprezentativni)

Čini se da obrazovna politika Andhra Pradesha rađa novu nadu među njegovim ljudima, posebno u onim dijelovima koji su povijesno uskraćivali jednake mogućnosti u indijskom obrazovnom sustavu. Nada dolazi iz opetovanog stresa glavnog ministra Y S Jagana Mohana Reddyja o ulaganju u školsko, fakultetsko i sveučilišno obrazovanje i njegove tvrdnje da želi osigurati obrazovanje kao vlasništvo svakom djetetu u državi. Njegova politika ima tri glavna aspekta:

Prvo, VM ponavlja, prilično više puta, da je kvalitetno i jednako obrazovanje u svakom pogledu najbolja prednost koju vlada može dati mlađoj generaciji.

Dvoje, nikad prije, uključujući razdoblje nakon neovisnosti, Indijci nisu dobili jednojezično obrazovanje s ujednačenim mogućnostima učenja. U ovom slučaju, pobrinuo se da se studenti podučavaju na engleskom mediju, s jednim predmetom telugu, na svim razinama od anganwadi (predškolske) do sveučilišne. To je kvantni skok u indijskoj obrazovnoj jezičnoj politici.

Treće, vlada kreativno troši znatnu količinu novca na obrazovni sektor. Ovdje navedeni podaci daju jasnu sliku. Ovdje navedeni iznosi potrošeni su u dvije proračunske godine nakon što je Jagan Mohan Reddy došao na vlast 2019. U okviru programa Jagananna Amma Vodi, potrošio je 13.022 milijuna Rs, što je otišlo na račune siromašnih majki koje su potrošile na školsko obrazovanje svoje djece. Koristilo je 44.48.865 obitelji. U okviru programa Jagananna Vidya Deevena, potrošio je 5.573 milijuna Rs, što je otišlo na račune majki mladih koji idu na fakultet. Koristilo je 18.80.934 obitelji. Pod Jaganannom Vasathi Deevenom, 2.270 milijuna Rs otišlo je na 15.56.956 ženskih računa koje je potrošilo na razne razne obrazovne i obiteljske troškove. U okviru programa Jagananna Gorumudda, 1.600 milijuna Rs dodijeljeno je za osiguravanje kvalitetnih podnevnih obroka u školama. Pod još jednom shemom, Jagananna Vidya Kanuka, potrošio je 650 milijuna Rs na knjige, torbe, cipele i tako dalje. Državna vlada također je pokrenula program izgradnje dobre školske infrastrukture. Sveukupno, dosad je vlada potrošila 26.678 milijuna Rs u dvije financijske godine na obrazovanje.

Ovi izdaci su iznad plaća nastavnog i nenastavnog osoblja. U zemlji velikog siromaštva, ovo je promjena u igri.

Indijski obrazovni sustav bio je kastinski i klasno pristran. Indijska demokracija još nije shvatila važnost ulaganja u kvalitetno školsko obrazovanje. Niti jedna država ni Centar nisu shvatili da se nacija mora ujediniti jednojezičnim obrazovanjem. Za to je potrebna hrabra odluka da se engleski jezik imenuje glavnim nacionalnim nastavnim jezikom. Nedavno je N R Narayana Murthy, osnivač Infosysa, rekao da se engleski mora priznati kao indijski jezik i poučavati u svim školama kao nacionalni prioritet.

Takozvani hrabri i progresivni glavni ministri kao što su Siddaramaiah iz Kongresa i Pinarayi Vijayan iz CPM-a suzdržali su se od uvođenja engleskog jezika u državne škole u svojim državama. U Telangani je K Chandrashekar Rao obećao KG-u PG-u englesko srednje obrazovanje i vratio se na to. Ni Mamata Banerjee nije napravila ništa inovativno po tom pitanju. Čak iu Maharashtri i Gujaratu, gdje bogati školuju svoju djecu na engleskom jeziku, osjećaji Maratha i Gujarata drže siromašne Daliti, Šudre i Adivasije u regionalnom jezičnom obrazovanju. Ovdje se mora cijeniti hrabar korak Jagana Mohana Reddyja.

Obrazovna politika vlade Andhra ima paralele s britanskim modelom obrazovnog blagostanja. Međutim, ova politika nije podržana od strane središnje vlade. Sve dok se Delhi ne zalaže za prelazak na poučavanje na engleskom, kvalitetno obrazovanje za buduće generacije neće biti moguće. Vlada AP-a pokazuje put.

Kancha Ilaiah Shepherd je politički teoretičar, društveni aktivist. Autor je knjige Od pastira do intelektualca – Moji memoari