Zašto je obračun vojske u Mjanmaru kriza za ASEAN

'Otpuštanje članica koje se ne pridržavaju međunarodnih normi i pravila teška je, ali nužna odluka koju ASEAN mora donijeti', kaže Rahul Mishra.

mjanmar, mjanmarsko nasilje, mjanmarski udar, prosvjedi u mjanmaru, razlog protesta u mjanmaru, zašto ljudi prosvjeduju u mianmaru, odnosi mjanmara s ASEAN-om, indijski izražavaju mišljenjaOko 70 civila već je izgubilo živote dok su mirno prosvjedovali protiv mianmarske vojne hunte. (AP fotografija)

Napisao Rahul Mishra

Državni udar od 1. veljače i kontinuirano nasilje u Mjanmaru uznemirili su civilna društva i vlade diljem Azije. Oko 70 civila već je izgubilo živote dok su mirno prosvjedovali protiv mianmarske vojne hunte. Pokret građanske neposlušnosti, predvođen državnim službenicima, također se suočava s brutalnim suzbijanjem od strane sigurnosnih agencija Mjanmara. Unatoč zabrinutosti, međunarodna zajednica također nije uspjela vratiti normalnost.

Svakako, obnova demokracije, ma koliko manjkava i većinska pod vladavinom NLD-a (Nacionalne lige za demokraciju) koju vodi Aung San Suu Kyi, nije zamisliva u skorije vrijeme — barem ne mirnim putem. Status quo ante ovisi o vanjskoj intervenciji prema odredbi R2P (Pravo na zaštitu) Ujedinjenih naroda, koja još nije zaokupila maštu članica UNSC-a i malo je vjerojatno da će to učiniti u budućnosti.

Mijanmarska zagonetka ponovno je razotkrila ranjivosti i nedostatke ASEAN-a (Udruge nacija jugoistočne Azije). Desetočlani blok jugoistočne Azije, čiji je Mijanmar član od 1997., suočava se s međunarodnom reakcijom. I Kina i SAD potaknule su ASEAN da bude na vozačkom mjestu i pronađe izlaz. Očigledno, ASEAN-ovo dugo cijenjeno inzistiranje na središnjoj poziciji ASEAN-a mu se vraća, ostavljajući ga zaprepaštenim, podijeljenim i uglavnom neučinkovitim.

Kako bi pokupio dijelove, ASEAN je sazvao hitan virtualni sastanak 2. ožujka, pokazujući simptome duboke institucionalne dileme. Unatoč tvrdom stavu trojke Indonezija-Malezija-Singapur, sastanak nije mogao dati opipljive rezultate. Nesklonost uvođenju sankcija ili kaznenih mjera protiv Mijanmara, Tajlanda i Vijetnama pridonijela je ublažavanju izjave koju je dao Brunej, predsjedavajući ASEAN-a 2021. Vijetnam, koji je trenutno nestalni član UNSC-a, nije u svojim izjavama UN-a kritizirao državni udar i suzbijanje demokracije u Mianmaru. Odluka Tajlanda da zabrani prosvjede stranaca također je usmjerena protiv iseljenika i radnika iz Mjanmara protiv puča.

Jasno je da su se desetljećima stara tradicija nemiješanja u unutarnje stvari članica ASEAN-a i pristup utemeljen na konsenzusu, propisno sadržan u Povelji ASEAN-a, godinama iskorištavali kao izgovor za njegovo nedjelovanje u regionalnim humanitarnim i normativnim krizama. Bilo da se radilo o genocidu Rohingya pod nadzorom Suu Kyi, tajlandskom puču 2014. ili Duterteovom ratu protiv droge, ASEAN je zgodno šutio. Lišen bilo kakvog mehanizma nepredviđenih okolnosti za rješavanje takvih kriza, ASEAN se opet suočava sa svojom najgorom noćnom morom.

U 1990-ima, kraj Hladnog rata, zajedno s njegovim uspjehom u rješavanju kambodžanske krize, potaknuo je ASEAN da dopre do potencijalnih članica. Vijetnam i Mijanmar zauzimali su istaknuto mjesto na tom popisu. Kako bi podržao kandidaturu Mjanmara, Tajland je predložio ideju konstruktivnog angažmana, ističući kako se izolacija Mjanmara pokazala kontraproduktivnom, ASEAN bi trebao sveobuhvatno angažirati Mjanmar, istovremeno uvjeravajući huntu da obnovi demokraciju.

Dva desetljeća kasnije, ne samo Mjanmar nego i Tajland kontroliraju autoritarni režimi. Odustajanje od konstruktivnog angažmana otvara mogućnosti ASEAN-u za introspekciju, reformu i smanjenje, ako je potrebno. Otpuštanje članica koje se ne pridržavaju međunarodnih normi i pravila teška je, ali nužna odluka koju ASEAN mora donijeti, ne zbog drugih, već zbog sebe.

Kao prvo, još od svog uvođenja, Mianmar nije dovoljno pridonio regionalizmu ASEAN-a. Kao jedna od najnerazvijenijih zemalja ASEAN-a, uglavnom je ostala free-rider. Za razliku od Vijetnama, ostao je neto primatelj sredstava i tehnologije i nije uspio dati opipljive doprinose. Čak i s obzirom na demokratske reforme 2011.-2015., Mjanmar je napravio tu tranziciju ne zbog ASEAN-a; učinila je to zbog straha generala od jačih diplomatsko-vojnih akcija Obamine administracije.

Uključivanje Mjanmara u ASEAN 1990-ih dalo mu je prijeko potreban legitimitet za koji se borio. Čak i danas, ASEAN (nehotice) funkcionira kao diplomatski štit koji štiti Mjanmar od strogih međunarodnih akcija. Konstruktivni angažman ASEAN-a potaknuo je gotovo sve njegove partnere u dijalogu na suradnju s Mjanmarom zanemarujući normativne probleme. Intrigantno je kako su tijekom ranih 2000-ih, sankcije koje je uveo SAD, zaobišli njihovi vlastiti azijski partneri.

Čak i tijekom kvazidemokratske vladavine NLD-a pod vodstvom Suu Kyija, bezbrojni zločini protiv manjina Rohingya potresli su ASEAN. Česti prosvjedi Indonezije i Malezije razotkrili su vladu NLD-a, loše se odrazili na jedinstvo ASEAN-a i razotkrili nedostatak njezinih normativnih kapaciteta.

Ubuduće, praktičan korak za ASEAN mogao bi biti održavanje svojih dobrih usluga aktivnim za pregovore o povratku demokraciji s mjanmarskom huntom. Minilateralni tim predvođen Indonezijom također bi mogao donijeti neke opipljive dobitke pod uvjetom da je ASEAN predan pronalaženju rješenja izvan okvira. Indonezijska minilateralna shuttle diplomacija u rješavanju spora Preah Vihear već je dokazala svoju učinkovitost.

Sramota Mjanmara je prikriveni blagoslov za ASEAN, čiji ga je neuspjeh u poduzimanju odlučnih koraka oslabio i na regionalnom i na međunarodnom planu. Tajna tajsko-vijetnamska potpora Mjanmaru još je jedan loš presedan u stvaranju, koji bi dodatno smanjio normativne dimenzije ASEAN-a. Koliko god drastično zvučalo, ASEAN-u su prijeko potrebni reformski koraci.

Od ponovnog fokusiranja na osnivanje-5, provedbe kvalificirane većine, revizije Povelje ASEAN-a i ovlasti glavnog tajnika do funkcionalizacije Međuvladine komisije ASEAN-a za ljudska prava — svi su koraci hitni.

S obzirom na njegov ograničeni utjecaj na Mianmar, trojac u ASEAN-u trebao bi razmotriti smanjenje svojih veza s Mjanmarom, nakon čega bi na kraju trebale uslijediti sankcije i suspenzija veza. Pažljiva SWOT analiza pokazuje da bi Junta bila lošija ako bi ASEAN krenuo putem sankcija. Međutim, mora osigurati da obični ljudi Mjanmara ne pate.

Smanjenje ASEAN-a ne samo da bi ojačalo njegovu normativnu predanost, već bi moglo i potaknuti njegove partnere u dijalogu (Japan, Kina, Koreja itd.) da zauzmu čvršći stav. Bez njihove aktivne pomoći ni sankcije ni smanjenje broja ASEAN-a ne bi uspjeli.
Godinama su se stručnjaci zalagali za smanjenje ASEAN-a kako bi on postao koalicija voljnih. Državni udar u Mjanmaru donio je trenutak u kojem bi ASEAN mogao poduzeti ozbiljnu introspekciju o svojim pravilima i normama i smanjiti se, kako ne bi došao u opasnost da postane neučinkovit i suvišan.

(Pisac je viši predavač na Sveučilištu Malaya)