Zašto Pakistan zabranjuje knjige

Opća direktiva za udžbenike implicira da je Pakistan samo za muslimane

Promjena udžbenika NCERT, separatistička politika J&K, J&K separatistička politika odbačena NCERT, NCERT uključuje ukidanje članka 370, članka 370, jammu i Kashmir ncert, indian expressU najvećoj pakistanskoj pokrajini, Punjabu, Punjab Curriculum and Textbook Board (PCTB) zabranio je stotinu knjiga

Ideologija se najviše boji knjiga koje dopuštaju slobodu izražavanja. Vjerska država pod islamom je bukvalna i stoga osjetljiva na insinuacije blasfemije. A kazna je ekstremna ako dopustite državi da svoju fiksaciju dovrši čistoćom. U najvećoj pakistanskoj provinciji, Punjabu, Punjab Curriculum and Textbook Board (PCTB) zabranio je stotinu knjiga, uključujući udžbenike koje tiskaju Oxford University Press i Cambridge University Press.

Velika skupina stručnjaka u intelektualno osakaćenoj državi ispituje 10.000 knjiga koje se koriste u privatnim školama na koje gleda vlada koja lako savija koljena pred vjerskim sjemeništima zvanim medrese koji u svoje slobodno vrijeme obavljaju džihad. Rai Manzoor Hussain Nasir, izvršni direktor PTCB-a, kaže da je jedna knjiga propala jer je spominjao Gandhija s poštovanjem, te se pretvarao da je jako uvrijeđen slikom praščića u knjizi za brojanje za osnovnu školu. Bio je na čvrstom tlu. Punjab Tahaffuz-e-Bunyad-e-Islam Act (zaštita temelja islama) dopušta glavnom direktoru za odnose s javnošću u Lahoreu da posjeti i pregleda svaku tiskaru, izdavačku kuću, knjižaru i zaplijeni knjige prije ili poslije tiskanje.

Birokrati se odmah pretvaraju da su sveci nakon što su optuženi za obranu islama, a Nasir nije bio iznimka, glumeći pobožni bijes i obećavajući još više kazne za bogohulnike. Što se tiče razvratnih poruka na Twitteru koje su dolazile s njegovog računa - odmah je bio odbačen i zakleo se osvetiti se hakerima koji su tamo podmetnuli nepristojnosti. Uslijedilo je samopomazanje za muslimanske svece od strane svih pristaša vladajućeg Tehreek-e-Insaf-a koji su se zavjetovali da će očistiti zemlju od stranog nestašluka udžbenika. Nitko nije dovodio u pitanje anatemizaciju Mahatme Gandhija kao izvor blasfemije protiv države; a nitko nije pomislio na kršćansku zajednicu – neki su kršćani dobili najviše nagrade za borbu u pakistanskoj vojsci – za koju su praščići u vrtićkoj knjižici matematike sasvim normalna.

Neznanje je blaženstvo za one poput Raija Manzoora Hussaina dok demonizira Indiju kroz lik Mahatme Gandhija. Snažan ideologijom, od njega se ne očekuje da zna činjenice, a ponajmanje Gandhijevo vodstvo i pravac najvećeg pokreta indijskih muslimana u povijesti, pokreta Hilafat (1919.-1924.), u korist kalifa islama u Turskoj , svrgnut od strane sekularizirajućeg Kamala Ataturka.

Budući da se vođa Muslimanske lige M A Jinnah nije htio suprotstaviti Ataturku - jer mu se sviđala njegova sekularna revolucija - konzervativni indijski muslimani predvođeni Maulanom Muhammadom Ali Jauharom i njegovim bratom Maulanom Shaukat Alijem prihvatili su Gandhijevu podršku Pokretu Hilafat. Arun Shourie, u svojoj knjizi The World of Fatwas, kaže da su Maulana Muhammad Ali Jauhar i Maulana Shaukat Ali ljubili stopala Mahatme Gandhija jer su vodili pokret Hilafata. Hamza Alavi, u svojoj knjizi Ironije povijesti: Kontradikcije pokreta Khilafat, piše da je Jinnaha fizički pretukao Shaukat Ali jer se suprotstavljao pokretu. Nakon 1947. Hilafata nije bilo u pakistanskim udžbenicima, iako je većina antipakistanskih vođa Hilafata primljena u pakistanski panteon.

Islamabadski institut za politiku održivog razvoja (SDPI) ispitao je mehanizam pisanja školskih udžbenika u Pakistanu i predstavio svoje nalaze 2003. u nadi da će vlada razmotriti neka od šokantnih otkrića u njima i poduzeti mjere za popravku.

Udžbenici su pripremljeni na temelju nastavnog plana i programa koji je postavilo Federalno ministarstvo obrazovanja u svom kurikulumskom krilu. U krilu su bili časnici koji su služili vladama svih rasa, a da nijedan ministar nije osporavao njihov modus operandi. Obrazovanje kao tema nije se svidjelo nijednom intelektualnom političaru, vjerojatno zbog straha da će se sukobiti s ideologijom zemlje.

Filozofija obrazovanja koja je slijedila sažeta je u jednoj direktivi kurikulumskog krila danom 1995. u odnosu na razred pet: U nastavnom materijalu ne treba dati koncept odvajanja između svjetovnog i religioznog; nego se sav materijal prezentira s islamskog stajališta. Opća direktiva za udžbenike implicira da je Pakistan samo za muslimane; da se islam nasilno uči svim učenicima, bez obzira na njihovu vjeru, uključujući i obavezno čitanje Kur'ana; da se ideologija Pakistana treba internalizirati kao vjera i stvoriti mržnju protiv indijskih hinduista; te da se studenti pozivaju da krenu putem džihada i šehadeta.

Premijer Imran Khan želi da se tri strujanja obrazovanja u Pakistanu – urdu-srednji, engleski-srednji i medresa – spoje u jednu struju. To je natjeralo nuklearnog fizičara Perveza Hoodbhoya da napiše što je država učinila svojoj djeci: izrazito inferiorni u odnosu na svoje kolege u Iranu, Indiji i Bangladešu, pakistanski učenici imaju loše rezultate na svim međunarodnim natjecanjima iz znanosti i matematike. Bolji uspjesi uvijek su iz elitne razine 'O' i 'A'. Više zabrinjava to što se većina učenika ne može izraziti koherentno i gramatički ni na jednom jeziku, bilo urdu ili engleskom. Prestali su čitati knjige.

Pisac je konzultantski urednik, Newsweek Pakistan