Vi kažete Ramazan, ja kažem Ramzan

Ramazan je arapska riječ i izgovara se sa d, a ne z.

Ali poziv da se izbrišu svi tragovi saudijskog islama u ime 'indijanstva' je druga vrsta netolerancije.

30. juna, na prvi dan Ramazana, moj Facebook zid se pretvorio u kolaž slika, grafika i statusnih poruka koje najavljuju početak muslimanskog svetog mjeseca. Poruku Ramadan Mubarak, napisanu kaligrafski na pozadini minareta, polumjeseca ili paketa hurmi, podijelilo je nekoliko mojih prijatelja koji pripadaju različitim vjerama i žive u različitim dijelovima svijeta, uključujući Indiju.

Čekaj, kako netko tko živi u Indiji, a koji je Indijac, može ikada izgovoriti Ramazan? To je poenta koju je postavila jedna prijateljica na Facebooku (a ne prijateljica iz stvarnog života), kada je objavila, Aap sabhi ko Ramadan, Ramadan nahi — sirf saada, sachcha, hindustani 'Ramzan Mubarak'! Na engleskom je značila: Želim vam svima ne Ramazan, već samo jednostavan, pravi Indijac Ramzan Mubarak. Kasnije je čak sugerirala da su oni koji preferiraju d u odnosu na z sljedbenici saudijskog islama, te da odabir ramazana umjesto Ramzana nije samo pravopisna sklonost već politička odluka favoriziranja Arapa u odnosu na Perzijance!
Unatoč tome što je u svom postu na zidu jasno izrazila svoju odbojnost prema ramazanu, mnogi su joj i dalje poželjeli Ramazan mubarek u svojim komentarima.



Ramazan je arapska riječ i izgovara se sa d, a ne z. Ali u perzijskom ili urdu, z zamjenjuje d. Američki i britanski engleski koriste ramazan, dok dnevni listovi na engleskom jeziku u Indiji koriste oba pravopisa. U Indiji većina ljudi kaže Ramzan kada govore urdu/hindi, ali mnogi sada radije koriste ramazan barem kada govore na engleskom. To je trend koji je zabrinuo nekoliko lijevo-liberalnih muslimana koji se boje saudizacije ili arabizacije ili vehabizacije indijskih muslimana. Nije neuobičajeno vidjeti takve muslimane kako izjavljuju svoju odanost INDIJSKOM ISLAMU (da, napisano velikim slovima) na svom Twitteru. Također nije neuobičajeno vidjeti sljedbenike indijskog islama kako zamjeraju indijskim muslimanima što su rekli Allah hafiz umjesto Khuda Hafiz, i što su prekinuli post u ramazanu, a ne Ramzan.

Kada sljedbenici indijskog islama ukoravaju indijske muslimane zbog odstupanja od njihove takozvane verzije vjere, oni se ne razlikuju od hinduističkih fundamentalista koji zahtijevaju da se indijska kultura slijedi u našoj umjetnosti, i od moralne policije koja manipulira ljubavnicima za javno iskazivanje naklonosti. na Valentinovo. Ovi primjeri mogu izgledati nepovezano, ali imaju jedinstvenu temu: netoleranciju prema svemu što se smatra da nije indijsko.

Tko odlučuje što je indijsko? I može li netko, molim vas, definirati indijski islam? Naravno, indijski muslimani su raznoliki kao i sama Indija, pa zar ne bi trebalo postojati tamilski islam, bihari islam, kašmirski islam, itd? Možda postoji onoliko verzija islama koliko i varijanti birijanija koji se kuhaju diljem Indije? Neki sljedbenici indijskog islama sugeriraju da je sufijski ogranak religije, koji se pojavio u dalekoj Turskoj, ali je pronašao mnoge pristaše u
potkontinent, jedini je miroljubivi oblik islama. Oni koji ne slijede sufijske/barelvije ogranke nazivaju se arabizirani, puritanci, vehabi i sigurno nisu sljedbenici indijskog islama.

Koliko god indijskim sljedbenicima islama bilo nejasno u što vjeruju, oni su apsolutno sigurni u ono u što ne vjeruju. Sve što je arapsko, pa tako i njihovo gnjaviranje Allaha Hafiza i Ramazana. Zgodno zaboravljaju da je islam prvi put došao u Indiju preko arapskih trgovaca koji su stigli na obale Kerale. Bili su to miroljubivi momci, za razliku od pljačkaških vojski koje su došle iz središnje Azije i govorile perzijski, preferirani jezik sljedbenika indijskog islama.

Ali sljedbenici indijskog islama nisu zabrinuti zbog povijesti, već ih je pojačao trenutni arapsko-saudijsko-vehabijski utjecaj. Naravno, arapski svijet je u previranju, a krizama u Iraku, Siriji i Palestini nema kraja. Naravno, tu su ISIS, al-Qaeda i Hamas, svi arapski militanti s oružjem koji, usput rečeno, ubijaju nesretne arapske civile. Ali tu su i mirni Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Bahrein i Oman - zemlje koje primaju više stranaca nego vlastitih državljana, te imaju hramove i crkve zajedno s džamijama. Ne govori li to o arapskoj toleranciji? Što se tiče Saudijske Arabije, ona je netolerantna prema svim vjerama osim sunitskom islamu, ali kraljevstvo ugošćuje ljude nekoliko nacionalnosti. U toj zemlji ima više indijskih iseljenika nego drugdje, a mnogi od njih nisu muslimani.

Dakle, nemojmo, u pokušaju da dokažemo svoje domoljublje i sekularizam, pregaziti Arape i indijske muslimane koji više vole arapski nego perzijski ili koji ne posjećuju sufijska svetišta. Ako sljedbenici indijskog islama misle da ih njihov antiarapski, pro-sufijski stav čini sekularnijim i domoljubnijima u očima Indijanaca nemuslimana, u krivu su. Gotovo svi moji prijatelji hinduisti poželjeli su mi ramazanski mubarek, i ne smeta im što preferiram ramazan nad Ramzanom. U stvari, budući da ramazan koriste i zapadnjaci, mnogi mladi misle da je taj izraz hladniji od Ramzana. Njihove preferencije nemaju nikakve veze s arapskim u odnosu na perzijski/urdu.

Na kraju, riječ je o slobodi izbora govora, sricanja riječi kako god želite. A u demokratskoj Indiji ne može biti mjesta netrpeljivosti prema ostvarivanju takvih sloboda. Inače, kažem Khuda Hafiz i Ramadan Mubarek. Dakle, jesam li sljedbenik indijskog ili saudijskog islama? Oslobodimo indijskog muslimana takvih nepotrebnih pitanja.

irena.akbar@expressindia.com